U pravoslavlju, istinsko pokajanje znači promenu života i vraćanje ka izvoru ljubavi, Hristu.
Svako od nas se trudi da živi ispravno, poštujući druge i činiti dobro. Međutim, nekada se desi da skrenemo sa pravog puta i učinimo neko pogrešno delo. Važno je da shvatimo grešku i iskreno se pokajemo.
U pravoslavlju, pokajanje nije puko odrađivanje vremenskog roka, već unutrašnji preokret srca, duboko smirenje i volja da se vratimo Bogu. Mnogi tragaju za odgovorom na ovo pitanje, verujući da postoji određeni period ili formula koja vodi očišćenju duše.
Starac Gavrilo, jedan od najvećih duhovnika koje je Srbija imala, mudro je odgovorio na ovu dilemu, oslanjajući se na svetootačku mudrost i navodeći primer iz života Svetog Sisoja:
- Pitali su Svetog Sisoja koliko je potrebno da se jedan grešnik kaje, pa su pitali da li je dovoljno godinu dana, na šta je svetac odgovorio da je to mnogo. Potom su pitali da li je dovoljno šest meseci, na šta je Sveti Sisoje takođe odgovorio da je to mnogo. Zatim su ga pitali da li je dovoljno četrdeset dana, a svetac je ponovio da je i to mnogo, pa je rekao: "Kada se duša ispovedi, kroz tri dana i tri noći svi grehovi se skidaju pokajnicima, a nepokajnicima je i sto leta malo." - rekao je otac Gavrilo.
U pravoslavlju, istinsko pokajanje znači promenu života i vraćanje ka izvoru ljubavi, Hristu. Ovo je molitva za oprost grehova:
"U ruku Tvojeg prevelikog milosrđa, o Bože moj, predajem dušu i telo moje, osećanja i reči, savete i misli moje, dela moja i sva kretanja moje duše i života mojega, dan i čas izdisanja mog, prestavljenje moje, upokojenje duše i tela moga. Ti, o Svemilostivi Bože, čiju Blagost i Nezlobivost ne mogu da prevaziđu ni svi gresi sveta, primi mene, od svih ljudi najgrešnijeg, u ruku zaštite Tvoje i izbavi me od svakog zla, očisti mnogobrojna bezakonja moja, podaj ispravljenje zlom i okajanom mojemu življenju i izbavljaj me od budućih teških grehova, kako ničim ne bih povredio Tvoje čovekoljublje. NJime pokrivaj moju nemoć od besova, strasti i zlih ljudi. Neprijateljima vidljivim i nevidljivim zapreti, rukovodeći me putem spasenja dovedi me Tebi, pristaništu mojem i završetku želja mojih. Daj mi končinu hrišćansku, mirnu, sačuvaj me od duhova zlobe, i na Strašnom Tvom Sudu budi milostiv slugi Tvome i prisajedini me sa desne strane zajedno sa Tvojim blagoslovenim ovcama, da zajedno s njima slavim Tebe, Tvorca moga, u vekove. Amin!"
Molitva Gospodu za oproštaj čita se svakog dana, ujutru posle uobičajenog molitvenog pravila. Takođe, ova molitva se može čitati u bilo koje doba dana.
(Kurir)
NEBESKI GLAS: Otkrijte "Krstasti svod" u manastiru Manasija i zašto arhitektura svedoči o tajnoj pravoslavnoj sekti
Manastir Manasija, zadužbina despota Stefana Lazarevića iz 15. veka, predstavlja vrhunac moravske arhitekture. Ipak, Manasija krije tajnu: njena arhitektura, sa neobičnim svodovima i dekoracijom, svedoči o snažnim, pa čak i zabranjenim, uticajima sa Zapada. Otkrivamo zašto su masivni zidovi i Despotova kula bili centar otpora, i kako je Resavska škola održavala "skrivenu" pravoslavnu misao.
KUĆA NA TERAZIЈAMA GDE JE GOREO NOVAC: Tajna Palate Atina – zašto je u njoj nestalo najveće blago i zavera iz 1941.
Palata Atina na Terazijama nije samo remek-delo secesije i akademizma, već tihi svedok burne istorije Beograda. Otkrivamo kako je ova raskošna zgrada dobila ime po dvorskom kuvaru Kralja Petra I, i kako je urbana legenda o tajnim trezorima i nestalom blagu iz nje nastala u haosu Aprilskog rata 1941. godine.
GROBLJE VILA: Zašto se na planini Miroč i danas gasi motor i legenda o najstarijem srpskom vampiru
Miroč, planina na severoistoku Srbije, važi za jednu od najmističnijih, opevana u narodnim pesmama kao dom vilenjaka. Ipak, Miroč i obližnji krajevi kriju mnogo mračniju tajnu – priču o najpoznatijem srpskom vampiru, Savi Savanoviću. Otkrivamo kako je vodenica na reci Rogačici postala ukleto mesto koje meštani izbegavaju i kako se mit o vukodlacima spojio sa pričom o vampiru.
POSLEDNJE PISMO IZ ZATVORA: Istina o jedinom svedočanstvu Kneza Pavla u egzilu i zašto je odbio da nosi burmu
Knez Pavle Karađorđević (1893–1976) važio je za najobrazovanijeg i najsklonijeg umetnosti među srpskim vladarima, ali je njegov život završio u političkom progonstvu. Otkrivamo kako je njegova sudbina povezana sa tragičnim gubitkom sina i zašto se, uprkos svom bogatstvu, morao odreći remek-dela da bi preživeo u izgnanstvu.
Naši stari su verovali da vetar ima duhovnu funkciju: Ovako su mu pevali, a razlog će vas iznenaditi
Pevanje pred vetar nije pokušaj da se kontroliše priroda
Komentari(0)