Evo koliko preminulih može biti sahranjeno u jedno grobno mesto: Stalno buni ljude, a odgovor je jednostavan
Donosimo vam odgovor na stalnu dilemu oko toga koliko preminulih može biti sahranjeno na jednom grobnom mestu.
U trenutku kada se narod suočava s ovakvim pitanjima, često dolazi do rasprava oko pravila i običaja koji se razlikuju od mesta do mesta. U suštini, ovo pitanje ne spada u domenu tradicije, već u zakonske odredbe i propise koji regulišu upravljanje grobljima.
Prema informacijama JKP "Pogrebne usluge" Beograd, standardna praksa je da se u grobno mesto na beogradskim grobljima mogu sahraniti tri osobe. Nakon druge sahrane, porodici se postavlja pitanje da li žele da produbljuju grob kako bi omogućili sahranjivanje četvrte ili više osoba. Ovo pravilo važi za sve grobove pod upravom JKP-a, bez vremenskog ograničenja između sahrana.
Šta zapravo znači grobno mesto?
Kada se govori o grobnom mestu, važno je razlikovati nekoliko pojmova. Grobno mesto može biti grob za jednu osobu, ali i grobnica koja omogućava više sahrana ili kaseta za smeštaj kremiranih posmrtnih ostataka. Mnogi građani pogrešno misle da su kupili grobno mesto plaćanjem zakupa, ali zapravo su ga zakupili na određeni vremenski period. Ova činjenica često izaziva konfuziju.
Gde je dozvoljeno sahranjivanje?
Pored pitanja koliko ljudi može biti sahranjeno u jedno grobno mesto, važno je i razjasniti gde se sahranjivanje može vršiti. Prema važećim zakonima, sahranjivanje se može obavljati isključivo na groblju, dok se van groblja može vršiti samo pokopavanje, ali uz poštovanje strogih sanitarnih propisa. Groblje, po definiciji, jeste zemljište koje je odgovarajućim urbanističkim planom ili odlukom lokalnih vlasti određeno za sahranjivanje umrlih.
Svi postupci oko sahranjivanja se moraju odvijati u skladu sa specifičnim propisima koji uređuju ovu oblast, a sahranjivanje može biti obavljeno tek nakon što se smrt potvrdi prema zakonski propisanoj proceduri.
Zadušnice i njihova važnost u tradiciji
Miholjske zadušnice, kao jedan od četiri datuma u godini kada se Zadušnice obeležavaju, pružaju priliku porodicama da se okupe, pomenu svoje pokojne, i prisete se neprocenjivih trenutaka provedenih sa njima. Na liturgiji se, kako nalaže običaj, nosi kuvano žito, crno vino, male sveće i spisak imena upokojenih članova porodice i prijatelja.
Važno je poznavati i poštovati pravila koja važe za sahranjivanje, kako bismo sprečili potencijalne nesuglasice i održali mir i poštovanje u teškim trenucima.
Kako su naši stari prepoznavali dolazak zime: Zaboravljeni narodni „prognozeri“
Nisu imali aplikacije ni meteorologe, ali su znali – ako mačka legne na leđa, sneg je blizu. A ako dim ide pravo, dani su brojani.
Zašto se u kući ne peva posle zalaska sunca: Tiha pravila srpskog domaćinstva
Stari su govorili – „Ne pevaj uveče, da ne zaplačeš ujutru.“ U toj rečenici nije bilo pretnje, već mudrosti o poštovanju noći, doma i duhovnog mira.
KAKO SE BIRA SLAVA: Porodični zaštitnik kao nit identiteta
Mnogi se pitaju: zašto baš taj svetac, a ne neki drugi? Srpska slava nije samo običaj – ona je prvo nematerijalno kulturno dobro iz naše zemlje upisano na UNESKO listu. To je jedinstvena duhovna praksa koja povezuje generacije, gde svako domaćinstvo ima svog nebeskog zaštitnika – krsno ime.
Urezano u prag: Zašto su Srbi nekada svoje ime urezivali na kući
U selima zapadne i južne Srbije, na starim drvenim kućama i danas se mogu videti urezana imena, godine i poneki krstić iznad vrata. Neki misle da su to samo oznake starih majstora ili dekorativni detalji, ali zapravo se iza tih tragova krije ozbiljan običaj i snažna poruka domaćina.
Običaj „nošenja noći“: Zašto su naši stari decu nosili preko praga kad padne mrak
Kad dete plače noću, budi se u isto vreme ili gleda „u ćošak“, narod je znao: noć mu je „ušla u dušu“. Zato su ga nosili tri puta preko praga – da ga vrate iz senke
Komentari(0)