Kako se u Resavi pravila “ljutina za zimu”: Zaboravljen zeleni ajvar sa belim lukom i brašnom

Kiza R

16:00

Gastronomija 0

U selima između Despotovca i Rekovca, žene su spremale posebnu zimnicu od zelene paprike, belog luka i brašna. “Ljutina” se nije mazala – već grabila kašikom, služila uz vruću proju i čuvala u podrumu kao oštar znak prave zime.

zeleni ajvar
Shutterstock

Pre nego što su police bile prepune gotovih ajvara i salata, domaćice iz Resave su znale da se zima dočekuje uz jednu stvar: “ljutinu”. Gusto, jako, ljuto i kiselo jelo koje se pravilo od zelene babure, belog luka, soli i brašna – kuvano do gustine paštete, čuvano u staklenkama ili glinenim činijama. Nije bilo za svakog. Nije bilo za mazanje. To se uzimalo kašikom – kad zahladi, kad sneg padne, uz kiselo mleko i koru tople pogače.

Šta je zapravo “ljutina”?

Ljutina je zimski specijalitet koji je kombinacija:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Pravi se krajem septembra, kad paprika sazri ali ne pocrveni – jer prava ljutina je zelena.

Recept: Ljutina iz Resave

Sastojci:

  • 5 kg zelene babure (ili ljutih zelenih rog paprika po ukusu)
  • 5 glavica belog luka
  • 100 ml ulja
  • 1 l vode
  • 2 kašike brašna
  • 1 kašika soli
  • 1 kašika šećera
  • 100 ml alkoholnog sirćeta

Priprema:

  • Papriku oprati, očistiti od semenki i samleti ili sitno seckati.
  • U velikom loncu propržiti beli luk na ulju samo da zamiriše.
  • Dodati papriku, vodu, so i šećer. Kuvati 30 minuta na laganoj vatri.
  • U posebnoj šolji razmutiti brašno sa malo vode i sirćeta, pa uliti u smesu.
  • Kuvati još 10–15 minuta, dok se masa ne zgusne.
  • Vruće sipati u tegle, poklopiti i umotati dok se ne ohlade.

Kako se jela ljutina

Ljutina se nije mazala na hleb – to se grabilo kašikom, kao prilog.
Služi se:

  • uz vruću proju i kiselo mleko,
  • uz krompir iz rerne,
  • uz suvo meso i kupus,
  • ili čak kašikom preko pasulja, umesto ljute paprike.

U selima kao što su Plažane, Medveđa, Subotica (resavska), Miliva, starije žene i danas kažu: “Ako ne zapeče u nosu – nije ljutina.”

Zašto je nestala sa trpeze?

  • Jer je recept ostao u glavama baka, a retko se zapisivao.
  • Jer današnje paprike “više nisu kao pre” – blaže, vodenije.
  • Jer se ljudi plaše “beli luk i brašno zajedno”, iako je to prava domaća hemija zime.

U gradovima se “ljutina” izgubila, zamenjena kupovnim ajvarima – ali u resavskim selima još se pravi u septembru – po mirisu, ne po kalendaru.

Zima bez ljutine nije zima

Ovo nije salata. Nije namaz. Nije ukras uz jelo.
Ljutina je ono što te greje kad sve drugo stane.
Što ti da snagu da izdržiš dan u šumi, u štali, u školi bez grejanja.

Možda vredi da je vratimo – ne samo u teglu, već u naviku. Jer neki ukusi ne greju jezik – već pamćenje.

Komentari(0)

Loading