Tu se mogu videti tabakera kralja Petra, odela princa Andreja preko jedine sačuvane biste kralja Aleksandra, lična pisama i dokumenta članova ove srpske i jugoslovenske dinastije.
Sve to skupio je jedan čovek. Nanij Poljanac u jednu prostoriju smestio je decenije ljubavi prema istoriji. A u tu sobu stala je i istorija jedne porodice, dve države i tri naroda i sve patnje koje su zajedno prošli.
Između nekoliko oficirskih sablji i avijatičarskih bodeža nalazi se samo jedan komad vatrenog oružja.
- Ja ne volim oružje, ali je to jedna filmska replika pištolja kojim je, Vlado Černozemski, pripadnik VMRO-a ubio kralja Aleksandra. On je noseći buket cveća prišao kolima u kojima se nalazio kralj Aleksandar i francuski ministar spoljnih poslova Luj Bartu, popeo se na papučicu kola i iz takvog pištolja ranio njih dvojicu ali i još jednog oficira. Samo je taj oficir preživeo”, kaže za RINU Poljanac i nastavlja priču o Viteškom kralju ujedinitelju.
- To se odigralo u četiri i petnaest popodne, već pola sata kasnije kralj je izdahnuo na sofi u policjskoj stanici. Neki izvori kažu da su njehove poslednje reči bile ‘čuvajte mi Jugoslaviju,. Drugi pak da sa ranama koja je zadobio nije mogao izgovoriti ni jednu reč. Opet, postoji i treća verzija, koju ne pričam istoričarima koji nas posete, a ona glasi da su poslednje kraljeve reči bile ‘Majku mu, dobro me pogodi’”, kaže Nanij.
Svoju priču o Karađorđevićima zaključuje rečima da kako god se istorija poigrala sa našim narodima, Srbima i Slovencima, uprabo ta istorija je velika spona između nas.
Ova neobična soba od svega petnaestak kvadrata takođe je velika spona koju, ako vas put nanese u Rogašku Slatinu ne smete zaobići.
Izvor: Rina
Komentari (0)