- Venčali smo se kod matičara u Švajcarskoj pre 34 godine, a zajedno smo ove godine punih 36. Želeli smo da se na večnu ljubav zakunemo i pred Bogom, jer prema starom verovanju samo ako se venčaš u crkvi bićeš sa svojim supužnikom i na onom svetu, kaže za RINU Branko.

Ljubav, poverenje, poštovanje i mnogo obostrane pažnje, kako kažu Aleksići, preduslovi su sa dug i srećan brak. Njihova najveća sreća su velika porodica i unučići.

- Ja iz prvog braka imam troje, a Ivana jedno dete. Ne pravimo nikakve razlike, svi smo jedna velika srećna porodica i puno nam je srce kad smo svi na okupu. Bogu hvala pristigli su i unučići i to je ono što čoveka čini bogatim. Naše crkveno večanje smo obeležili jednom lepom proslavom, za svadbu nikad nije kasno, dodaje uz osmeh Branko.

Box: Image

Aleskići su i jedna velika muzička porodica, pa je tako sin svirao na očevoj svadbi što se baš i ne viđa često.

- Osećaj jeste malo čudan, jer svirao sam na toliko svadbi ali ipak nisam nikad svirao rodjenom ocu na venčanju. Ali, svakako lepo je. Emocije su sve vreme bile prisutne i svi smo ih podržali u njihovoj nameri da se nakon skoro četiri decenije zajedničkog života venčaju i u crkvi, rekao je Vojkan Aleksić, Brankov sin.

Ivana i Branko kažu da se u njihovom braku ništa neće promeniti nakon crkvenog venčanja, jedino ako je to moguće kako dodaju iz osmeh, voleće se još više.