"MIŠ!", VIKALO SE DECI TOKOM DAVLJENJA Magičan uzvik koji je imao za cilj da zadrži dušu da ne izađe iz tela
Poznato je da se po starim verovanjima u uglovima soba rado zadržavaju duše predaka. Slično verovanje imamo i u Srbiji kada domaćin za Badnje veče baca orahe u uglove prostorije

Kod Slovena, recimo, Badnje veče je gozba u čast dušama pokojnika. Česi za Badnje veče daju miševima mrve sa stola, takođe, bacaju miševima grašak u četiri ugla sobe jer veruju da im se u obliku miša javlja neki predak.
Poznato je da se po starim verovanjima u uglovima soba rado zadržavaju duše predaka. Slično verovanje imamo i u Srbiji kada domaćin za Badnje veče baca orahe u uglove prostorije. Isto tako kod slovenskih naroda postoji verovanje da duša može izaći iz tela jedino kroz usta. Zato ne treba zaspati žedan jer duša može da izađe iz tela i potraži vodu.
Jedna priča kaže da su šumom išla tri druga pa su od dugog hoda ožedneli. Dvojica nastave da traže izvor, a jedan ostade da odspava. Kada su se vratili, iz usta onog što je ostao izađe jedan beli miš, pa ode do izvora da popije vodu, a onda se vrati kroz usta u telo. Ovo verovanje je verovatno postojalo kod svih slovenskih naroda.
Možda vas zanima:

Legenda o Perunu i Velesu: Borba između groma i zemlje
Jedna od najpoznatijih legendi starih Slovena govori o večitoj borbi između dva moćna božanstva – Peruna, boga groma i neba, i Velesa, boga zemlje, vode i podzemnog sveta. Ova priča nije samo epska saga o sukobu dobra i zla, već i duboko simbolična priča o ravnoteži prirodnih sila koje oblikuju svet.

Treće veče po rođenju deteta, majku bi posetile SUĐAJE: Staroslovenska mit koja LEDI KRV U VENAMA
Vuk Karadžić govori o ovim bićima u čuvenoj poslovici...
Možda vas zanima:

Legenda o Perunu i Velesu: Borba između groma i zemlje
Jedna od najpoznatijih legendi starih Slovena govori o večitoj borbi između dva moćna božanstva – Peruna, boga groma i neba, i Velesa, boga zemlje, vode i podzemnog sveta. Ova priča nije samo epska saga o sukobu dobra i zla, već i duboko simbolična priča o ravnoteži prirodnih sila koje oblikuju svet.

Treće veče po rođenju deteta, majku bi posetile SUĐAJE: Staroslovenska mit koja LEDI KRV U VENAMA
Vuk Karadžić govori o ovim bićima u čuvenoj poslovici...
Možda vas zanima:

Legenda o Perunu i Velesu: Borba između groma i zemlje
Jedna od najpoznatijih legendi starih Slovena govori o večitoj borbi između dva moćna božanstva – Peruna, boga groma i neba, i Velesa, boga zemlje, vode i podzemnog sveta. Ova priča nije samo epska saga o sukobu dobra i zla, već i duboko simbolična priča o ravnoteži prirodnih sila koje oblikuju svet.

Treće veče po rođenju deteta, majku bi posetile SUĐAJE: Staroslovenska mit koja LEDI KRV U VENAMA
Vuk Karadžić govori o ovim bićima u čuvenoj poslovici...
Kod nas vampir izlazi iz groba u obliku miša, u miša se pretvara i kada ga jure i svaki put kada pokušava da se izvuče iz neprilike. U našem narodu ima jedan običaj kada se dete zagrcne nečim i hoće da se udavi govore mu: miš, miš, miš! Taj uzvik prvobitno je bio magičan i imao je za cilj da zadrži dušu da ne izađe iz tela.
Kada prihvatimo činjenicu da u mišu može da obitava čovečija duša, lakše ćemo shvatiti neke narodne običaje i praznike, kao što su: mišja subota, mišji dani, mitrovdanske i miholjdanske zadušnice.
Mišje dane imamo u šumopadu (oktobru) i u mesecu sečku (februaru). Mišji dani u vezi su sa kultom predaka i posvećeni su dušama umrlih. Subota ili „bezimeni dan“ je po pravilu zadušni dan i početak ovog običaja koji je trajao pet dana. Ove 7530. (2022.) godine zadušnice počinju 22.10. Mišje dane najbolje je opisao etnolog Veselin Čajkanović u knjizi „O magiji i religiji“:
„...Posle onogo što smo rekli o mišu kao o senovitoj životinji jasno je da je praznik miševa isto što i praznik duša. O tome prazniku u dalekoj prošlosti činio se kult miševima u kojima su inkarnirane duše predaka i pokojnika uopšte, onako isto kao što se u drugim prilikama prinosila žrtva dušama predaka koje su zamišljane u obliku ptica ili u obliku raznih divljih ili pitomih životinja...“
„...Mišji praznik u srpskom paganizmu trajao je, kao što se vidi iz homoljskog običaja, pet dana od kojih je, kao što se sme zaključiti iz tetevenskog običaja, poslednji dan bio „rasturnjak“.
Rasturnjak je dan koji postoji kod svih višednevnih praznika posvećenih precima. Duše umrlih su se gostile, jele i pile i poslednjeg dana moraju da se rasturaju.
Po mišljenju Čajkanovića, mitrovdanske i miholjdanske zadušnice imaju prethrišćansko poreklo:
„...O tim zadušnicama pravoslavna crkva ne zna ništa - one su, dakle, čisto narodni praznik.“
O „mišjem danu“ koji se u boljevačkom kraju obeležavao oko Mitrovdana pisao je u 19. veku Savatije M.Grbić:
„Sutradan po Mitrovu-dne praznuje se Mišolj-dan ili Mišiji-dan. Ovoga dana ne rade ništa od ženskih radova ni žene ni devojke. Ovoga dana neće žene za živu glavu da pretresaju ni kućne stvari. Ljudi toga dana opet ne smeju da diraju u koševe i ambare sa žitom. Sve se to pazi, da miši ne bi činili štetu.“
Nekada se radilo o jednim zadušnicama koje su podeljene primanjem hrišćanstva i vezivanjem za različite hrišćanske praznike. Zajednički naziv Mišoljdan, ostao je sačuvan u današnjem Miholjdanu (Mi'oljdanu). U istočnim i centralnim krajevima nastanjenim Srbima većina se opredelila za mitrovdanske zadušnice dok su u zapadnim najviše obeležavane miholjdanske zadušnice.
Mitrovdanske zadušnice verovatno su starije zbog mnoštva kultnih radnji, zabrana i raznih običaja, dok su miholjdanske siromašnije narodnim običajima i danas jedva poznate. Za kraj šumopada (oktobra) može se reći da je najpodesniji mesec za prinošenje žrtvi miševima jer se tada, zbog dolaska hladnijih dana, sklanjaju miševi iz polja u selo.
„...Posle svega ovoga jasno je da mi ovde, u stvari, imamo jedne zadušnice, koje su, prema poznatom pravilu da se periodični običaji iz stare vere vezuju za kakav određen crkveni praznik, stavljene u jednom slučaju na Miholjdan, u drugom na Mitrovdan. Jesenje zadušnice su, bilo vezane za septembarski Miholjdan ili za Mitrovdan, ostatak iz stare vere.“
V.Čajkanović, O magiji i religiji, str.185
Mišje dane posebno su obeležavale žene jer u tom periodu nisu radile ništa od “ženskih poslova“. Muškarci nisu dirali ambare sa žitom da im miševi ne bi pojeli darove. Takođe, ništa se ne radi sa vunom, a makaza za striženje drže se zatvorene.
Poslednji petak u šumopadu (oktobru) je Mokošin dan, subota pre Mokošinog dana je početak Mišjih dana. Drugi Mišji dani tj. sečkovske zadušnice padaju u prvu subotu devet utoraka posle rodnovernog Božića - Svarožića.
Brojne slovenske rodnoverne zajednice obeležavaju zadušnice krajem meseca šumopada (oktobra) ali se datumi ponegde razlikuju.
Lepote Srbije su i na Viberu gde vam donosimo razne priče, pridružite se našoj zajednici.
BONUS VIDEO:

Zaboravite na uporno čupanje korova: Pospite samo 1 sastojak po njemu i biće trajno uništen
Jedan sastojak iz kuhinje je najbolje rešenje za korov u dvorištu

ZAŠTO PATRIJARH PAVLE NIKADA NIJE NI VENČAVAO, NI SAHRANJIVAO? Isto je činio i patrijarh German, a ovo je razlog
Patrijarh srpski Pavle odbijao je da venčava i sahranjuje čak i najviše državne zvaničnike. Isto se ponašao i patrijarh German, koji je odbijao da venčava čak i prijatelje

NISU SVE ISTE: Važno je odakle pijete vodu
Nisu sve vode iste, a klinički dijetetičar otkriva koju bi trebalo da izbegavate.

DOK SU DRUGI NARODI JELI PRSTIMA, SRBIMA JE VINO CEVIMA TEKLO DO DVOROVA: Naš najstariji vinovod datira iz vremena ovog vladara
Krajem 2022. godine u medijima je isplivao podatak koji je decenijama već poznat stručnoj javnosti, ali se nažalost o tome uvek malo govorilo, a još manje istraživalo.

U Beogradu prodaju za čak 500 dinara, pune tezge ove biljke! Domaćice misle da je korov pa čupaju i bace, ali...
Ova nežna, ali izuzetno otporna biljka, poreklom iz Azije, dugo je bila potcenjena
Komentari(1)

Zastarele budalastine.