NAJOKRUTNIJI SRPSKI OBIČAJ KOJI NIKADA NE SME DA SE PONOVI Užas su gledala čitava sela

Sam Bora Stanković je opisivao razne situacije koje pamti naša istorija, a koje se tiču kulture i načina na koji su živeli ljudi u tadašnjoj Srbiji

NAJOKRUTNIJI SRPSKI OBIČAJ KOJI NIKADA NE SME DA SE PONOVI Užas su gledala čitava sela
Shutterstock

Običaj je pravilo nastalo dugim ponavljanjem u jednom društvu, opšte prihvaćeno u okviru određene zajednice, podložan je promenama, ali i zaboravu kako godine odmiču, pa tako naš narod pamti mnoštvo običaja koji su bili živi deo društva. Mnogi su opstali i danas, a neki su, srećom, zaboravljeni i ostavljeni u davnim vremenima.

Naša tradicija je bogata mnoštvom lepih, poučnih, korisnih stvari koje nam daju razloge da budemo i više nego ponosni. Međutim, uvek postoji i jedna druga strana koja nas navede da shvatimo da uvek postoji i nešto što bi trebalo da menjamo i što ne bi smelo da se ponovi.

Sam Bora Stanković je opisivao razne situacije koje pamti naša istorija, a koje se tiču kulture i načina na koji su živeli ljudi u tadašnjoj Srbiji koja je bila pod vlašću Turaka, a danas imamo ekranizovan uvid u mnoga dešavanja, zahvaljujući upravo bezvremenim delima jednog od naših najboljih pisaca, ali i interesovanju domaće kinomatografije da se bavi ovim temama, budi se tako interesovanje našeg naroda za tradiciju, običaje i mnoge nepoznanice tog doba koje ne bi trebalo da ostanu zaboravljene.

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

NAJOKRUTNIJI SRPSKI OBIČAJ KOJI NIKADA NE SME DA SE PONOVI Užas su gledala čitava sela Shutterstock

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

 

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

I dok su mnogi običaji lepi i vredni čuvanja, ipak postoje i oni koji nikada ne smeju ponovo da ožive, a jedan od njih je svakako LAPOT.

Koren i značenje reči lapot („lap“) je staroslovenskog porekla, a označava gubljenje, iščezavanje, nestajanje. Sličnost sa ovom rečju kada je u pitanju oblik i značenje imaju: lapoti, lapara, izlapeo…

Šta je lapot?

Lapot spada u najstrašnije običaje civilizacije, jer je reč je o ubijanju starih, a najbližih članova porodice. On nije samo vezan za naše krajeve, već je bio prisutan i kod naroda Severne Evrope, ali i kod američkih Indijanaca i Japanaca. Postavlja se pitanje da li je lapot bio vrsta drevne eutanazije, a prikazuje odnose deteta i roditelja, čije je izvorište Edip, mitološki junak Grčke.

Latop u Srbiji i regionu

Lapot je mitski običaj senicida u Srbiji, odnosno ubijanje roditelja ili starijih članova porodice, onda kada njihovo izdržavanje postane preveliki teret za porodicu.

Prema pisanjima T. R. Đorđevića iz 1918. godine o običajima brdskih predela okoline Zaječara, ubistvo bi bilo izvršavano sekirom ili motkom, i celo selo bi bilo pozvano da prisustvuje događaju. U nekim mestima bi stavljali kukuruznu kašu na glavu osobe pre ubistva da bi na taj način pokazali kako kukuruz ubija starce, a ne oni sami.

Ova legenda ima svoj koren u narodnim pričama o rimskoj vlasti i lokalnim tvrđavama kojima su gospodarili, a antropolog Senka Kovač u jednoj studiji o starenju pominje da se u Istočnoj Srbiji imenom „lapot“ naziva običaj ubijanja starih.

Ovaj običaj je bio zastupljen u Istočnij Srbiji, makedonskom Torbešiju (oblast Skoplja), delu Crne Gore (pleme Pješivac npr.) i zapadni deo Bosne i Hercegovine. Ubijanje su najčešće vršili njihovi sinovi i rođaci uz prisustvo celoga sela. Seoski telal bi išao od kuće do kuće i vikao: „Lapot je u toj i toj kući, dođite na podušje.“

Na različite načine su ubijali starce, pa se tako u Homolju praktikovalo odrubljivanje glave sekirom ili plugom, u Timoku ubijanje motkom, u Makedoniji su klali, u Crnoj Gori udarali sekirom u potiljak, dok su u Bosni trovali.

S obzirom da su verovali da ih posle smrti čeka bolji život, starci su se pokoravali ovom drevnom običaju, pa sinove čak i blagosiljali: „Sine moj, da si živ i zdrav mnogo godina i da dočekaš starost, pa i tebe sin ovako da isprati na onaj svet.“

NAJOKRUTNIJI SRPSKI OBIČAJ KOJI NIKADA NE SME DA SE PONOVI Užas su gledala čitava sela Shutterstock
 

Mit ili stvarnost

U studiji objavljenoj 1999. godine Bojan Jovanović tvrdi da su prethodni antropolozi poput Trojanovića, Đorđevića i Čajkanovića pomešali mit sa stvarnošću i da je dobro poznata priča o unuku koji je sakrio svog dedu da bi ga zaštitio od lapota posle loše žetve, vraćajući ga potom u selo gde je mudrost starog čoveka pomogla da se preživi, služila upravo kao osnova za utemeljenje mišljenja da stari ljudi treba da budu poštovani zbog svog znanja i zbog mudrih saveta.

Lepote Srbije su i na Viberu gde vam donosimo razne priče, pridružite se našoj zajednici.

Komentari(0)

Loading