ZAŠTO DONOSIMO HRANU NA GROB POKOJNIKA Nije u duhu pravoslavlja, ali je i dalje naš običaj

Lepote Srbije

22:30

Zanimljivosti 0

Taj običaj je vezan za kult mrtvih predaka.Taj kult prožima celokupnu našu tradiciju i namena mu je upravo očuvanje identiteta naroda

ZAŠTO DONOSIMO HRANU NA GROB POKOJNIKA Nije u duhu pravoslavlja, ali je i dalje naš običaj
Shutterstock

Iako nije u duhu pravoslavlja, a nadležni su čak propisali i novčane kazne, često za pomene i zadušnice grobna mesta kod nas izgledaju kao slavske trpeze. Na TikToku se pojavio snimak sa jednog od naših groblja, ali ono što je prvo upalo u oči je količina hrane koja je stavljena na humku ispred spomenika.

Iako to nije ništa novo i neobično da se hrana i piće iznose na pomen umrlom, bar kada su manja mesta u pitanju, ljudi su bili začuđeni tom praksom.

U vreme Zadušnica posebno je upadljivo koliko hrane i pića se nosi na groblje. Većina Srba su pravoslavci, ali ne treba zaboraviti da mnogi naši običaju potiču iz paganskog jer je tokom pokrštavanja te običaje trebalo zameniti hrišćanskim.

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Stojadin Pavlović, direktor Patrijaršijske upravne kancelarije je na jednoj televiziji objasnio šta crkva misli o ovim običajima:

"Religija ne predviđa iznošenje hrane na groblje. Naša hrišćanska nauka nije to nigde propisala, pa ne može da zabrani, mi nemamo mehanizam da to branimo, možemo da savetujemo i preporučujemo i da učimo i to naša Crkva radi decenijama…Ne hrani se duša sa hranom sa kojojm se hrani telo", rekao je Pavlović te dodao da se preporučuje da se na groblje iznese samo vino, malo žita, sveća i mala pogača.

ZAŠTO DONOSIMO HRANU NA GROB POKOJNIKA Nije u duhu pravoslavlja, ali je i dalje naš običaj Shutterstock
 

 

Trizna, gozba za pokojnika

Kod starih Slovena takođe su priređivane gozbe pokojnicima poznate kao trizne – kada su živi organizovali posebne svečanosti posvećene precima.

"Inače, hrana koja se na groblje iznosi za 'deljenje', prema verovanju 'ide' pokojnicima, pa je ona i raznovrsna i bogata. Kako se hrana postavlja na grobove ugošćavaju se i slučajni prolaznici i sirotinja", objašnjava etnolog Vesna Marjanović.

U skladu sa tim da pokojniku namenjujemo sve što mislimo da je voleo da jede i pije za života, i što želimo da mu na taj način "ugodimo", jeste i pojava da često rođaci ostavljaju čak i upaljene cigarete na grobovima onih koji su bili pušači dok su bili živi.

"E, stvarno je bio strastveni pušač, vidi kako i sad 'gori' cigaru", komentarišu ožalošćeni.

U našem narodu postoji i običaj da oni koji su bili na sahrani ili pomenu, nakon groblja i hrane i pića kojim su se tamo poslužili, odu u kuću najbližeg rođaka preminulog. Goste tamo takođe čeka ručak. Novija je praksa, i sve popularnija, da se ožalošćeni okupe u restoranu nadomak groblja, te od ovog običaja komunikacije sa mrtvima profitiraju čak i ugostitelji.

Takođe, ostavljanje hrane na grobnim mestima ili bilo gde drugde na groblju, na većini grobalja je zabranjeno. Tako da smete da jedete, ali morate da pojedete sve, ili da ostatke hrane vratite kući.

Izvor: espreso

Komentari(0)

Loading