SRPSKI MANASTIR U JERUSALIMU Manastir je podignut na mestu na kome se arhangel Mihailo javio caru Davidu (VIDEO)

Manastir Svetih arhangela Mihaila i Gavrila je oko 1312/13. godine osnovao i podigao kralj Milutin. Nalazi se unutar zidina Starog grada u Jerusalimu, neposredno u blizini Crkve Svetog Groba (Crkva Vaskrsenja Hristovog) i Grčke patrijaršije.

SRPSKI MANASTIR U JERUSALIMU Manastir je podignut na mestu na kome se arhangel Mihailo javio caru Davidu (VIDEO)
Printscreen

Na temeljima ruševina starog vizantijskog manastira koji je tu bio od 4. do 9. vijeka, kralj Milutin je u čast vizantijske pobede nad Turcima podigao ovaj manastir za potrebe srpskih kaluđera u Jerusalimu. Podizanje ovog manastira usko je vezano za jedan istorijski događaj o kojem se danas vrlo malo zna. Podignut je posle briljantne pobede srpske vojske u Maloj Aziji.

O tom događaju pisao je Milutinov letopisac, arhiepiskop Danilo. On u svom letopisu piše da je kralj Milutin svome tastu, vizantijskom kralju Androniku Drugom, u pomoć protiv Turaka poslao elitne ratnike pod vođstvom vojvode Novaka Grebosteke koji su do nogu potukli Turke.

Arhiepiskop Danilo je zapisao: „Srbi su njihova tela sekli kao trsku“. Poslije ove pobede, kralj Milutin je podigao crkvu Svetih arhangela, a posle je sagradio konake, malu bolnicu i jednu gostionicu za sve srpske i slovenske kaluđere i poklonike u Svetoj zemlji.

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Manastir je podignut na mestu na kome se arhangel Mihail javio caru i psalmopesniku Davidu.

Kad je car David prebrojavao narod u Izraelu i Judeji, Bog se razgnevi na njega i opomenu ga preko proroka i dade mu tri mogućnosti za izbor kazne. Iako se car pokajao, morao je izabrati jednu od ove tri kazne: sedam godina gladi, tri meseca gonjenja od neprijatelja ili pomor stanovništva. Car je izabrao ovu treću. Stradalo je sedamdeset hiljada ljudi. Tada bi znamenje i sveti arhangel Mihailo spusti mač u korice. To mesto je obeleženo srebrenim stubićem u središnjem delu crkve do oltara.

Car Dušan je 1348. godine odredio pomoć ovom manastiru – Dubrovnik je izdvajao 500 perpera godišnje na ime carine za prodaju soli Srbiji, manastir Svetog Spasa na Bojani 100 perpera, a manastir Svetog Nikole na Vranjini, ostrvu na Skadarskom jezeru, dao je jerusalimskom manastiru kao metoh i on je bio dužan da za njegove potrebe izdvaja pola svojeg godišnjeg prihoda.
Za vrijeme cara Uroša ovaj manastir primao je 100 perpera godišnje od Stona. Tu su počeli da se okupljaju i ruski kaluđeri, koji nisu imali svoj manastir u Palestini.

U kodeksnom rukopisu Grka Atanasiosa Ipsilandisa, pisanog u osamnaestom vijeku, koji je pronađen pre desetak godina na Sinaju, piše: “Srbi monasi, koji su bili pod jurisdikcijom pećkog arhiepiskopa, odavno su obitavali u manastiru svetog Arhangela u Jerusalimu i upravljali njim”. Ovo se odnosi na 1533. godinu, i to je dokaz da je u prvoj polovini šesnaestog vijeka manastir bio srpski.

U prvoj polovini 17. veka upadi beduinskih plemena učinili su svoje. Manastir je opljačkan, stradalo je njegovo celokupno bratstvo. Manastir je nakon toga ostao pust. Mada, ima podataka da je manastir zamro zbog kuge. Naravno, kad je sasvim nestalo srpske države, i kad su prihodi usahnuli, Grčka patrijaršija u Jerusalimu je preuzela srpski manastir i drži ga i danas.

Mnogi crkveni velikodostojnici, patrijarsi, monasi, pobožni građani išli su na hodočašće u Jerusalim u manastir Arhangela Mihaila i Gavrila. Među njima su pored Nemanjića i drugih srpskih vladara bili i patrijarh Arsenije treći Čarnojević (1683) koji je manastiru podario jevanđelje na staroslovenskom jeziku.

Nema dokumenata koji svedoče o tome šta je sve na njoj rušeno i prepravljano, kakva je bila, kad je sagrađena. Ipak, to je, nema sumnje, crkva svetih arhangela Mihaila i Gavrila, koju je veliki kralj Milutin Stefan Uroš podigao u čast pobede nad Turcima i dao joj ime krsne slave svih Nemanjića. Sveti Sinod Srpske pravoslavne crkve je poslao molbu Jerusalimskoj patrijaršiji da se manastir vrati u okrilje SPC.

Komentari(0)

Loading