ČUDO SRPSKIH MANASTIRA NA ALJASCI U ovim svetinjama žive bez struje, a dolaze hodočasnici iz celog sveta!

Jelena Vamović

12:02

Zanimljivosti 0

Kolevka pravoslavnog monaštva na Aljasci nalazi se na ostrvu Sprus, udaljenom četrdesetak minuta brodom od ostrva Kodijak.

ČUDO SRPSKIH MANASTIRA NA ALJASCI U ovim svetinjama žive bez struje, a dolaze hodočasnici iz celog sveta!

 

Međutim, vožnju do ostrva loše vreme može da učini neprohodnim, te su tada obe monaške zajednice u potpunosti odsečene od sveta.

Sveti German Aljaski, član prvobitnog ruskog misionarskog tima iz manastira Valam i prvi kanonizovani pravoslavni svetac u Americi, živeo je ovde više od dvadeset godina, sve do svoje smrti 1836. Danas dve monaške zajednice skit Svetog Mihajla za muškarce i skit Svetog Nila za žene, pod jurisdikcijom Srpske pravoslavne crkve u SAD žive u neposrednoj blizini isposnice Svetog Germana i nastoje da slede njegov primer u molitvi i jednostavnosti života.

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Foto: Manastir-Lepavina

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

 

Ova monaška laguna predstavlja važnu destinaciju za hodočasnike iz celog sveta, koji dolaze da posete kuću i grob Svetog Germana, a zvanično se hodočašće održava svake godine oko 9. avgusta, kada mnogi dolaze i u posetu skitima Svetog Mihajla i Svetog Nila.

Skit Svetog Mihajla za muškarce osnovan je 1983. godine, čime je ponovo uspostavljena tradicija stalnog monaškog prisustva na ostrvu Sprus. Potrebno je oko sat i po pešačenja od takozvane Monaške lagune gde se brod iskrcava, do skita Svetog Mihajla. Glavna zgrada skita, sa kapelom, trpezom i ćelijama za monahe i goste, nalazi se visoko na padini, uz veličanstveni pogled na more i okolna ostrva. Jedna od inspiracija za ovu zgradu bio je manastir Svetog Simona na Svetoj Gori.

printscreen youtube

 

Monaške zajednice Svetog Mihajla i Svetog Nila žive asketskim životom koji podrazumeva mnogo teškog fizičkog rada. Obe zajednice se oslanjaju na međusobnu pomoć i podršku. Monasi odlaze u ribolov, dok monahinje dime ulov. Da bi preživeli hladne zime, seku i sakupljaju drva, koja su im jedini izvor grejanja. Pored toga, uzgajaju povrće u stakleniku.

U letnjim mesecima i monasi i monahinje konzerviraju hranu sakupljajući šumske plodove za zimu. Nemaju struje, ali koriste solarne panele sa ograničenom količinom energije, međutim, nemaju vodovod. Ipak, njihovi životi su pre svega koncentrisani na stalnu molitvu i održavanje dnevnog, u slučaju monahinja čak i noćnog, ciklusa bogosluženja.

Surovi vremenski uslovi i negostoljubivo prirodno okruženje mogu službu učiniti vrlo izazovnom. Na primer, da bi došle u kapelu iz svojih ćelija, časne sestre moraju da pešače čak i noću kroz šumu, uskim stazama koje su zimi potpuno zaleđene.

printscreen youtube

 

Komentari(0)

Loading