MESTO GDE JE SVETI ĐORĐE UBIO AŽDAJU "Balkanski Tibet", raj za gurmane i mesto koje krije tragove stare preko 3000 godine (FOTO)

Lepote Srbije

16:00

Turizam 0

Srpska lepotica kojom se ponosimo.

Pešter
Shutterstock

 

Najvećim delom Pešterska visoravan obuhvata širu teritoriju gradića Sjenice i delimično Tutina i Novog Pazara. Današnja Sjenica se razvila iz srednjevekovnog trga, središta župe Sjenica na Drinskom putu, u kojoj se nalazio jedan od dvorova Nemanjića u srednjevekovnoj Srbiji. U to vreme Raška je bila političko središte najstarije srpske države i njen duhovni centar.

Istorija najlepše srpske visoravni

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Od kasnog XII veka, kada se prvi put pominje kao Rasija ili Raška, naseljavaju je Mlečani, Nemci i Mađari. U XII veku veliki župan Stefan Nemanja na brdu iznad Novog Pazara podiže Đurđeve stupove, pravoslavni manastir posvećen Svetom Đorđu. Polovinom XIII veka u blizini Novog Pazara kralj Stefan Uroš I, treći sin Stefana Prvovenčanog, gradi manastir Sopoćani, dom Svete Trojice.

Slučajno otkriće krajem prošlog veka svedoči o postojanju drevnih bogomolja na Pešterskoj visoravni i pre Nemanjića, u IX i X veku. Nakon udara munje u bezimeno brdo visoravni, pusto i nedostupno čak i za ispašu ovaca, razvio se požar koji je spalio gaj klekinog žbunja.

Pod jakim suncem Peštera su zablistale do tada od oka sveta skrivene srednjevekovne kamene humke. Po mišljenju stručnjaka iz Muzeja Ras, one su ostaci staroslovenskih paganskih kultnih mesta. Iako je u to doba hrišćanstvo već postajalo masovno prihvaćena religija, pretpostavlja se da su otkrivena svetilišta paganska, posvećena bogu Svetovidu. Pronađeni parovi objekata asocirali su istraživače na opise svetilišta u Arkoni, u kojem je stajao kip Svetovida sa četiri glave, simbol ujedinjenog božanstva Peruna, Mokoša, Lade i Svaroga.

Istraživanja - Pronađeni ostaci stari više od 3000 godina

Arheološka iskopavanja i istraživanja na području Peštera su započeta sredinom 20. veka i još uvek traju. Svedoče o brojnim praistorijskim tumulima i nalazima kamenih grobnica i urni poznog bronzanog i kasnog gvozdenog doba, starijih od 3000 godina. U to drevno vreme praistorije bio je pogrebni običaj upravo kremiranje, tačnije spaljivanje pokojnika. To su nalazi, ostaci i svedočanstva istorijskog perioda Brnjičke kulture koja je od 13. do 4. veka pre nove ere obuhvatala široko područja Raškog regiona, jugozapadne i jugoistočne Srbije i Kosova i Metohije.

Na Pešteru su u nekropolama pronađeni brojni grobovi ilirskih ratnika i drugih društvenih slojeva stanovništva iz perioda oko 750. do 500. godine pre nove ere, kao i nalazi oružja, keramičkih urni, posuđa oblika urni, delova grnčarije, vrčeva, nakita od bronze i ćilibara. Ratnici su sahranjivani u tumulima i nekropolama u odeći i sa ratničkom opremom i prilozima. Najpoznatiji praistorijski tumul na području Peštera se nalazi u Glogoviku. 

MESTO GDE JE SVETI ĐORĐE UBIO AŽDAJU FOTO:RINA/Stočari na Pešteru očajni, niko ne pamti ovakvu sušu i katastrofu godinama unazad
 

Pored ogromnog istorijskog nasleđa, Pešter krasi izuzetno očuvana etno-kultura, egzotična mešavina Azije i Balkana u podneblju oštre klime, divljih planina i beskrajnih pašnjaka. 

Legende i misterije

Za Peštersku visoravan vezuju se brojne interesantne legende i mitovi koje su generacije starosedelaca prenosile svojim potomcima.

Vodeni bik

Legenda o vodenom biku kaže da je on izlazio iz jezera i napadao je stoku sa ovog područja. Bukvalno je sve redom ubijao: krave, ovce, konje, svu stoku koja mu se nalazila na putu. Jedan od brojnih vlasnika stoke, izvesni Hazir imao je bika kojme su se svi divili. Zvali su ga Divonja. I jednom prilikom je rešio da na megdan stavi svog Divonju Vodenom biku. I kada je Vodeni bik izašao, počeo je naravno da napada i bije stoku. U tom momentu je naišao Divonja i počeo je megdan. Okupili su se svi da gledaju tu borbu. Vodeni bik je nakon dugo vremena uspeo da rani Divonju. Tada su svi povukli, pa se i on (Vodeni bik) povukao u jezero. Svi su čekali da se Vodeni bik opet pojavi i da se borba nastavi. 

Haziru je palo na pamet da ode do Sjenice, do varoši i da negde pronađe neke metalne rogove. I sad, kad je sledeći put Vodeni bik krenuo da bije ovce, Divonja mu se suprostavio i tokom te njihove tuče, svedoče meštani, sevale su munje i gromovi. I kad je najjači udarac bio, u tom dvoboju, obojica su propala u zemlju i u Tuzinju, mestu na Pešteru, se od tada nalazi bikova vrtača, jedna od mnogo vrtača na Pešteru. 

Brdo Trojan

Jedan o lepših vidikovaca je uzvišenje Trojan. Nalazi se na 1340m nadmorske visine. Poznato je jer se sa njega prostire pogled na naperegledne pašnjake i velika stada ovaca. A sama Pešter i jeste poznata po stočarstvu. 

Trojan je značajan jer smatraju da je to nekad bilo mnogo bitno mesto za ovaj kraj ovde. Kako kažu, lokalitet je mnogo bitan. Pričali su stari, a ima i zapisano da je ovuda prolazio car Trojan i da je ostao zaprepašćen lepotom Pešterskog jezera i ovim prostranstvom, Svidelo mu se veoma i javno je izrazio želju da provede  i odmori se dva, tri dana na tom mestu. Njegova svita je videla ovo uzvišenje i oni su se smestili tu. Sa ovog uzvišenja je i počelo da se gradi njegovo carstvo a njegov dvorac je imao jedan od najlepših vidikovaca na svetu. 

Sveti Đorđe ubija aždaju

Nekada davno na mestu Pešterskog polja nalazilo se veliko jezero. Legenda kaže da je u tom jezeru živela troglava aždaja koja je narodu pričinjavala mnogo muke i kojoj je svake godine moralo da se prinese na žrtvu jedno mlado žensko čeljade. Tako je bilo sve dok jedan junak, za kog starosedeoci veruju da je bio Sveti Đorđe, nije odlučio da aždaji konačno stane na kraj.

Troglava aždaja je bila opasna i njoj  je morala svake godine da se prinosi ženska žrtva. U jednom momentu na red da bude pojedena došla je ćerka cara Trajana. Tuda je prolazio sveti konjanik. On je prvo udario velikim maljem u kamen i na tom mestu je potekao izvor Đurđevica, koji postoji i danas, a potom je presudio aždaji. Tako su, veruje narod ovoga kraja, nastali i mnogi toponimi. Na mestu gde se troglava aždaja braćaknula nastao je Braćak, gde se ispružila Pružanj, gde je repom šumu okrnjila Krnja jela, gde joj je najviše krvi isteklo Točilovo, a planina koja se od njenog leta zanjihala postala je Ninaja.

Gastronomski raj za gurmane

Život se uglavnom odvija na rubu Pešterskog polja, gde je smešten najveći broj naselja, a u njima gastronomski raj za ljubitelje svetski poznatih lokalnih specijaliteta. Autohtoni sjenički sir i kajmak, jardum nalik kefiru i paprika u pavlaci čuvaju čast pešterskih proizvođača mleka. Ništa manje poznati nisu ni proizvodi od dimljenog mesa, prvenstveno ovčetine i govedine, i čuveni sjenički sudžuk sa zaštićenim geografskim poreklom. Vekovima pre nego što su postale pomodni ukras svetskih trpeza, domaće pite od heljde su bile deo svakodnevne ishrane pešterskog stanovništva. Ljubitelje ribe u čistim rekama Peštera čeka najkvalitetnija pastrmka.

Prirodni netaktnuti biser Srbije

Krunisan vrhovima sedam planina: Jadovnik, Zlatar, Ozren, Giljevo, Žilidar, Javor i Golija i prošaran tokovima četiri reke: Uvac, Vapa, Jablanica i Grabovica, Pešterska visoravan je raj za brojna stada. Život u podnožju planina gde temperature padaju ispod nule već u ranu jesen, a zimi dostižu i sibirskih -40°C nije lak, pa je danas sve manje starosedelaca koji budućnost svoje dece vide u borbi sa neobično surovom klimom.

Obilje čistih prirodnih vodenih tokova svrstalo je Pešter na Ramsar listu područja od međunarodnog značaja. Kao oživelu bajku o zemlji iza sedam gora i sedam mora, ovaj netaknuti biser Srbije sa površinom od 63 km2 sve veći broj turista i putnika namernika opisuje u dve reči - priroda i lepota.
Samo stada ovaca, goveda i konja rasuta po pašnjacima podsećaju da tu živi i čovek, a sve ostalo svedoči o nežnoj prirodi gostoljubivih pešterskih gorštaka, koji sa mnogo ljubavi brinu o domu i kulturi svojih predaka.

gornja gorevnica

Ne bih ovaj pogled na Kablar menjao ni za pogled sa Ajfelovog tornja: Nastavnik muzike vratio se u rodno selo, Radovan u Gornjoj Gorevnici napravio pravi raj

Turizam

14:00

27 april, 2024

Gradsku vrevu i sivilo asfalta nastavnik muzike iz Čačka, Radovan Tanasijević, odlučio je da zemeni vedrim nebom i cvrkutom ptica. Vratio se u svoje rodno selo Gornju Gorevnicu i na imanju svojih predaka napravio pravi mali raj, za oči i za dušu. Na ognjištu je obnovio sve kao što je bilo nekad, kao što su to činili naši preci.

Komentari(0)

Loading