Izgrađena u prvoj polovini 15. veka, pod vođstvom despota Đurađa Brankovića, ova tvrđava je bila ključni politički, vojni, i kulturni centar tadašnje Srbije. Njena monumentalnost i strateški položaj učinili su je neosvojivom tokom brojnih osmanskih opsada.
Tvrđava je klasičan primer vodene fortifikacije, okružena rekom Dunavom, Jezavom, i veštačkim šancem. Površina tvrđave iznosi oko 10 hektara, čineći je jednom od najvećih u Evropi. Dizajn inspirisan Carigradom uključuje raznokraki trougao sa Velikim i Malim gradom, čineći ovu tvrđavu arhitektonskim draguljem srednjovekovne Srbije.
Despot Đurađ Branković, poznat i kao Đurađ Smederevac, ostavio je neizbrisiv trag u srpskoj istoriji. Njegova supruga, Irina Kantakuzina, u narodu poznata i kao prokleta Jerina, često se spominje u legendama, pa tako i u priči o skrivenom blagu koje su, prema predanju, sakrili unutar zidina tvrđave. Iako arheolozi sumnjaju u ovu priču, legende i dalje intrigiraju mnoge.
Iako mnogi smatraju da su Brankovići pobegli sa blagom kada su Osmanlije zauzele Smederevo, neki veruju da ono i dalje leži negde unutar tvrđave, čekajući da bude otkriveno.
Tokom restauracije Malog grada 1968. godine, pronađena je minđuša optočena biserima, smaragdom i rubinom, koja se danas čuva u Muzeju. Otkriće zlatnih minđuša iz 14. veka i skeleta ženske osobe tokom arheoloških iskopavanja 2012. godine dodatno je obogatilo istoriju ovog mesta, dok priča o Blagoveštenskoj crkvi i moštima Svetog Luke ostaje zagonetka.
Dok su arheolozi istražili južni deo Velikog grada, mnoge tajne i dalje ostaju skrivene ispod zemlje. Potraga za blagom Despotice Jerine i dalje privlači avanturiste i ljubitelje ovakvih priča
Danas, Smederevska tvrđava služi kao svedok bogate srpske istorije. Njene zidine, koje su odolele vekovima, sada su mesto mnogih kulturnih i sportskih manifestacija, čineći je nezaobilaznom destinacijom za turiste i ljubitelje istorije. Posetiti Smederevsku tvrđavu znači zakoračiti u prošlost i osetiti duh hrabrih ljudi koji su je branili.
Komentari (0)