Južnobanatski gradić Bela Crkva poznat je kao „grad jezera“ i važi za idilično odmorište, zbog lepota koje pružaju njene mirne vode. Svako od čak 7 belocrkvanskih jezera ima ponešto osobeno što nudi posetiocima – od onih koja su pogodna za pecaroše i ljubitelje sportova na vodi, do skrivenih i mirnih plaža za uživanje u čarima banaćanske prirode.
Tragovi baroknog sjaja provincijalne panonske varoši Bela Crkva, gradić na samom jugoistoku Vojvodine, poput mnogih drugih vojvođanskih gradova, svojevremeno se dičila sa čak četiri imena — osim srpskog naziva, u zvaničnim dokumentima stajalo je i Fehertemplom (1355—1459), Weisskirchen (1717—1872) i Biserica Alba, Bela Crkva od 1918. g. što su imena grada na mađarskom, nemačkom, rumunskom i srpskom jeziku.
Stacionirane austrijske trupe su shvatile još u 18. veku da je Bela Crkva područje idealno za vinogorje. Nalazi se na toj paraleli koja se nalazi preko cele Evrope, gde se nalaze čuveni vinogradi i u Francuskoj i u Španiji i u Italiji, tako da su ovde i u Vršcu počeli da podižu prve vinograde.
Na žalost ovde više skoro ni ne postoji vinogradarstvo, ali postoje dva podataka koja kažu da je u jednom trenutku grožđe u Beloj crkvi i Vršcu određivalo cenu vina u Evropi. Berza u Beču očekivala je da čuje kako je rodilo grožđe u Beloj crkvi i Vršcu i na osnovu toga cena vina je rasla i padala.
A oko 1920. godine sa belocrkvanske železničke stanice otpremljeno je skoro 6 miliona litara vina iz Bele crkve.
Specifičnost Vračevgajskog jezera, smeštenog na samo 200 metara od velikog Gradskog jezera, jeste predivno uređeno ostrvo, sa prirodnim hladom velikog drveća koje natkriljuje plažu – što je posebno privlačno namernicima koje put nanese u Belu Crkvu radi užitka.
Doživite belocrkvanske „bisere“.
Komentari (0)