Na jugozapadu Srbije, u centralnom delu opštine Priboj, na zaravni iznad desne obale reke Lim, nalazi se jedno od značajnijih banjskih termomineralnih lečilišta. Ovo lečilište, po kome je i mesto dobilo naziv Banja, leži na 530 do 550 m nadmorske visine okruženo planinama Starovlaške visije, što ga čini i vazdušnim lečilištem.
U samom centru Banje nalazi se više termomineralnih izvora sa temperaturom vode oko 37 °C. Banjska voda se koristi kao pomoćno terapijsko sredstvo, za kupanje i piće, kod svih oblika hroničnog zglobnog i vanzglobnog reumatizma, oboljenja perifernih nerava, kod svih oblika postraumatskih stanja, oboljenja kičmenog stuba, poremećaja periferne cirkulacije, ginekoloških oboljenja, kožnih oboljenja, bolesti organa za varenje.
Na Banji postoji više termalnih izvora temperature od 35,7 do 37,5 °C, od kojih dva najsnažnija pune četiri zatvorena bazena za korišćenje. Nad glavnim vrelom sagrađen je bazen "Stara banja", a nad drugim tri bazena poznatija kao "Nova banja". Pored ovih bazena postoji i veliki otvoreni bazen kao i bazen za decu koji su u privatnom vlasništvu i koji koriste toplu vodu.
Banja je naselje staro preko 1.000 godina, drevni manastir i staro lečiliste u jugozapadnoj Srbiji u oblasti Stari Vlah, odnosno prema navodima iz knjige "Banja na Limu kod Priboja" Milutina Marjanovića, u tzv. "Xak Srbiji" - pravoj Srbiji. Ako je suditi prema arheološkim istraživanjima okoline samog naselja Banje (Jarmovca, Kratova, Rutoša, Radojine...) ovaj kraj je bio naseljen još u neolitsko doba. Teritorija oko Banje je svakako bila zanimljiva Ilirima i Keltima koji su je naseljavali.
Sama Banja, bila je stanište Rimljana i veoma popularna u vizantijsko doba. S obzirom na činjenicu da su Rimljani gradili svoje vojne i civilne centre na mestima bogatim toplom lekovitom vodom gde su pravili svoje čuvene "terme", nije teško zaključiti da je jedno od takvih mesta bila i Banja. U prilog tome može posvedočiti i jedan spomenik iz rimskog perioda pronađen na Banji kao i blizina rudnika na Jarmovcu iz kog su Rimljani vadili rudu.
Prema legendi, Banju je pohodio i srpski kralj Uroš Hrapavi, koji je u njenim toplim izvorima našao izlečenje. Legenda kaže da je obolevši zajedno sa vojskom od neke kožne bolesti, Uroš zvani Hrapavi, okupao se u banjskim tolim vrelima. Na svom daljem putu, na koži vojnika su se pojavile kraste (po legedni to je u današnjem Kratovu) koje su zatim počele da se rutaju (u sadašnjem mestu Rutoši) da bi na kraju potpuno nestale, što je silno obradovalo vojsku (u današnjem mestu Radojina). U znak zahvalnosti, prema ovoj legedni, Uroš je naložio da se u Banji, mestu koje mu je donelo izlečenje, podigne manastir.
Dalja burna istorija srpskog naroda uticala je i na rušenje i ponovno uzdizanje naselja na zaravni oko manastirskog komplaksa. O tome svedoče rušenja i obnove manastira.
Pribojska banja na mapi:
(Izvor: pribojskabanja.rs)
Komentari (0)