Sveti Manastir Ćelije, Hram Svetih Arhangela Mihaila i Gavrila se nalazi na sedam kilometara južno od Valjeva, na levoj obali brze, nepresušne i čiste reke Gradac, u području sela Lelić.

Ne može se pouzdano reći kada je manastir nastao. Po nekim istraživačima nastanak Ćelija treba tražiti u vreme Svetog Kralja Dragutina (1276-1282) koji je posle povlačenja sa prestola vladao severnim delovima Srbije kao ,,Sremski kralj“ (1282-1316). U tom periodu Sveti Kralj je obnavljao stare i podizao nove svetinje Pustinju, Raču, Tronošu, Papraću i mnoge druge.

shutterstock
Možda vas zanima:

NA DANAŠNJI DAN DESILO SE Tajni prenos moštiju vladike Nikolaja Velimirovića iz SAD-a u rodno selo Lelić kod Valjeva
3. maja 1991 — U rodno selo Lelić kod Valjeva iz SAD prenete mošti episkopa Srpske pravoslavne crkve Nikolaja Velimirovića.

ATRAKCIJE ZA VIDETI Ako pođeš u bilo koji grad, neka to bude Valjevo (VIDEO/FOTO)
Valjevo je grad koji je poznat po tome da njegovi stanovnici imaju najčistiji izgovor srpskog jezika, barem kada je o akcentovanju reči. Poznat je po valjevskim planima koje ga okružuju i čuvenoj visoravni Divčibare. Nekima je poznat i po reci Gradac.
Možda vas zanima:

NA DANAŠNJI DAN DESILO SE Tajni prenos moštiju vladike Nikolaja Velimirovića iz SAD-a u rodno selo Lelić kod Valjeva
3. maja 1991 — U rodno selo Lelić kod Valjeva iz SAD prenete mošti episkopa Srpske pravoslavne crkve Nikolaja Velimirovića.

ATRAKCIJE ZA VIDETI Ako pođeš u bilo koji grad, neka to bude Valjevo (VIDEO/FOTO)
Valjevo je grad koji je poznat po tome da njegovi stanovnici imaju najčistiji izgovor srpskog jezika, barem kada je o akcentovanju reči. Poznat je po valjevskim planima koje ga okružuju i čuvenoj visoravni Divčibare. Nekima je poznat i po reci Gradac.
Ako podizanje Ćelija nije bilo za vreme kralja Dragutina, onda je moralo biti za vreme vladavine despota Stefana Lazarevića (1402-1427). Tokom vladavine ovog vladara zabeležen je svestrani duhovni i privredni procvat tadašnje zapadne Srbije, posebno Valjeva i okoline, sam grad Valjevo je sredinom XV veka bio sedište episkopa a kao crkva služio je manastir Ćelije.
Pretpostavlja se da je Manastir Ćelije dobio ime po tome što je prvobitna manastirska crkva bila mala kao ,,kelija“ a možda i po monaškim ćelijama koje su se nalazile u pećinama okolnih stena.

shutterstock
Nakon Kočine krajine 1788. manastir je dva puta stradao, doživevši sudbinu mnogih manastira i crkava u valjevskom kraju. Iste godine 1788. od strane Turaka manastir je opljačkan. Iako su monasi sakrili knjige i ostale dragocenosti u obližnju pećinu, one su pronađene i ponete ka Beogradu.
Kod sela Paljuva, dogodi se da je konj prolazivši ispod krivog drveta, zakačio tovar u kome su bile ćelijske knjige i ostale dragocenosti za grane. Budući da Turci to nisu primetili nakon nekoliko dana hrišćani iz sela Vrela su ih pronašli i predali Hadži Simeonu, igumanu ćelijskom na njegovom putu za Srem, za manastire Fenek i Rakovac.

shutterstock
Najveće stradanje Srpskog naroda u valjevskom kraju se dogodilo početkom 1791. kada je skadarski Mahmud paša Bušatlija potpomognut od strane arnauta opljačkao i zapalio 13 manastira i seoskih crkava u valjevskom kraju. Tada su Ćelije ponovo stradale.
Knezovi Aleksa Nenadović i Ilija Birčanin su posečeni 23.01. 1804. Telo Ilije Birčanina je preneseno u Ćelije, sahranjeno neposredno pored crkve, sa severne strane gde se i danas nalazi. U periodu od 1804-1813. u Ćelijama se nalazila vojna bolnica.
View this post on Instagram
Manastir Ćelije ne bi bio ono što je danas da nije bilo Oca Justina. Jer, Ava Justin je bio glas vapijućeg u pustinji. Neprekidan podvig, neprekidna molitva za sve u svakodnevnim bogosluženjima, rad na obnavljanju i proširenju Ćelija. Sve ovo je doprinelo tome da Ćelije postanu veliko mesto duhovnosti u svetu Pravoslavlja uopšte.
Sveti Arhijerejski Sabor Srpske Pravoslavne Crkve na svom redovnom aprilsko-majskom zasedanju 2010. je kanonizovao i vozglasio Prepodobnog Justina Ćelijskog za svetitelja Pravoslavne Crkve Hristove.
View this post on Instagram

Vladimir na planinskom proplanku "parkirao" vagon i šine i napravio jedinstveni kafić: Ljude jedno oduševljava
Ono što im je predstavljalo najveći problem jeste dopremiti grdosiju od vagona od Valjeva do Tare, ali ne samo njega već i prave pravcate šine

LEKOVITA BANJA DOBIJA SPORTSKI SADRŽAJ Tereni za tenis, košarku i odbojku gradiće se na crkvenoj zemlji
Neobična ali značajna saradnja Eparhije mileševske i opštine Priboj

Ovo retko drvo jedan je od razloga zašto je Tara proglašena za Nacionalni park: Čuvena Pančićeva omorika u opasnosti od nestajanja
Ponos i jedan od simbola Nacionalnog parka Tara, ali i čitave Srbije svakako je retka i posebna vrsta četinara – Pančićeva omorika. Pronađena je 1875. godine u selu Zaovine, što je danas teritorija Nacionalnog parka Tara, a ove godine, obeležen je i veliki jubilej – 150 godina od njenog otkrića. Ova omorika je autohtona vrsta za srednji tok reke Drine. U Srbiji je imamo na području Nacionalnog parka Tara i kod Prijepolja, na jednom lokalitetu u kanjonu reke Mileševke. Veliki broj nalazišta postoji i u istočnoj Bosni.

Ljubavno zaveštanje kralja Uroša: Ovo je jedno od najromantičnijih srpskih predanja koje malo ko zna
Tvrđava Maglič je najprepoznatljivije obeležje doline reke Ibar, a njeni ostaci i danas svedoče o moći koju je imalo ovo srednjovekovno utvrđenje

SRPSKA ATINA U SENCI: Ovaj grad krije tajnu najstarije apoteke i bio je veći kulturni centar od Novog Sada
Nekada davno, pre nego što je Novi Sad postao epicentar kulture u Vojvodini, postojala je "Srpska Atina" u senci. Otkrivamo zašto su Sremski Karlovci, mali grad na Dunavu, istorijski bili veće središte srpskog duha i kako su čuvali najstariju apoteku na Balkanu.
Komentari(0)