Ovo retko drvo jedan je od razloga zašto je Tara proglašena za Nacionalni park: Čuvena Pančićeva omorika u opasnosti od nestajanja
Ponos i jedan od simbola Nacionalnog parka Tara, ali i čitave Srbije svakako je retka i posebna vrsta četinara – Pančićeva omorika. Pronađena je 1875. godine u selu Zaovine, što je danas teritorija Nacionalnog parka Tara, a ove godine, obeležen je i veliki jubilej – 150 godina od njenog otkrića. Ova omorika je autohtona vrsta za srednji tok reke Drine. U Srbiji je imamo na području Nacionalnog parka Tara i kod Prijepolja, na jednom lokalitetu u kanjonu reke Mileševke. Veliki broj nalazišta postoji i u istočnoj Bosni.
Specifičnost Pančićeve omorike je višestruka. To je jedan od razloga zbog kojih je Tara proglašena nacionalnim parkom — osim zbog očuvanih šuma jele, smrče i bukve, upravo i zbog ove jedinstvene vrste.
- Omorika je vrsta koja potiče iz tercijara, dakle iz veoma daleke prošlosti, i preživela je poslednje ledeno doba. Stara je više od deset miliona godina. Njena osobenost je što je opstala u nepristupačnim, tzv. refugijalnim staništima, najčešće severnih ekspozicija i strmih terena. Najveći rezervat Pančićeve omorike nalazi se u kanjonu Drine, u rezervatu „Zvezda“, koji zauzima oko 2.000 hektara. Na prostoru Nacionalnog parka evidentirano je između 14 i 16 lokaliteta na kojima se nalazi ova vrsta, a svi su u prvom stepenu zaštite. To znači da na tim područjima nisu dozvoljene nikakve intervencije osim istraživanja i određenih uzgojnih mera, kaže za RINU Milica Tomić izvršna direktorica za planiranje, zaštitu i razvoj u Nacionalnom parku Tara.
rina
Poslednjih decenija Pančićeva omorika je u opasnosti i potrebna joj je pomoć. Zbog toga je u rezervatu u NP Tara, u Crvenom potoku, koji je tresetište i gde se nekada nalazila u znatno većem broju, pokrenuta akcija obnove.
Možda vas zanima:
Vest na koju se dugo čekalo: Završava se prva faza rekonstrukcije puta do jednog od najlepših i najposećeniji vidikovaca u Srbiji
Privodi se kraju prva faza projekta „Rekonstrukcija i izgradnja nekategorisanog puta Mitrovac – vidikovac Banjska stena u Nacionalnom parku Tara“, jednog od prioritetnih infrastrukturnih ulaganja Opštine Bajina Bašta.
KAMEN KOЈI SE PREMEŠTA: Zašto se na Planini Tari skrivalo hajdučko blago i legenda o neobjašnjivim pomeranjima obeležja
Planina Tara, sa svojom divljom lepotom i gustim, stoletnim šumama, vekovima je bila idealno utočište za sve – od mrkih medveda do hajduka. Otkrivamo zašto su hajduci baš na Tari skrivali blago i kako je legenda o kamenju koje se samo pomera nastala da bi zaštitila najveće tajne planine od pohlepe lovaca na blago.
Možda vas zanima:
Vest na koju se dugo čekalo: Završava se prva faza rekonstrukcije puta do jednog od najlepših i najposećeniji vidikovaca u Srbiji
Privodi se kraju prva faza projekta „Rekonstrukcija i izgradnja nekategorisanog puta Mitrovac – vidikovac Banjska stena u Nacionalnom parku Tara“, jednog od prioritetnih infrastrukturnih ulaganja Opštine Bajina Bašta.
KAMEN KOЈI SE PREMEŠTA: Zašto se na Planini Tari skrivalo hajdučko blago i legenda o neobjašnjivim pomeranjima obeležja
Planina Tara, sa svojom divljom lepotom i gustim, stoletnim šumama, vekovima je bila idealno utočište za sve – od mrkih medveda do hajduka. Otkrivamo zašto su hajduci baš na Tari skrivali blago i kako je legenda o kamenju koje se samo pomera nastala da bi zaštitila najveće tajne planine od pohlepe lovaca na blago.
Možda vas zanima:
Vest na koju se dugo čekalo: Završava se prva faza rekonstrukcije puta do jednog od najlepših i najposećeniji vidikovaca u Srbiji
Privodi se kraju prva faza projekta „Rekonstrukcija i izgradnja nekategorisanog puta Mitrovac – vidikovac Banjska stena u Nacionalnom parku Tara“, jednog od prioritetnih infrastrukturnih ulaganja Opštine Bajina Bašta.
KAMEN KOЈI SE PREMEŠTA: Zašto se na Planini Tari skrivalo hajdučko blago i legenda o neobjašnjivim pomeranjima obeležja
Planina Tara, sa svojom divljom lepotom i gustim, stoletnim šumama, vekovima je bila idealno utočište za sve – od mrkih medveda do hajduka. Otkrivamo zašto su hajduci baš na Tari skrivali blago i kako je legenda o kamenju koje se samo pomera nastala da bi zaštitila najveće tajne planine od pohlepe lovaca na blago.
- Trenutno u prirodi postoje samo tri primerka, a mi smo prikupili seme iz autohtonih populacija, podigli sadnice u našem rasadniku i zasadili ih na tom lokalitetu. Omorika uglavnom raste na krečnjačkoj podlozi, mada imamo i jedan izuzetak — lokalitet Zmajevački potok, gde se nalazi na serpentinskoj osnovi, ističe Tomić.
Dodaje da Pančićeva omorika jeste ugrožena, Još od pedesetih godina prošlog veka, kada su proglašeni prvi rezervati, mnogo pre formiranja samog Nacionalnog parka 1981. godine, bila je predmet istraživanja. S jedne strane, ona je plastična vrsta i može dobro da se prilagodi gradskim uslovima, ali s druge strane ima problem sa prirodnim obnavljanjem. Zahteva puno svetlosti i ne podnosi veliku konkurenciju drugih vrsta, pa je često potisnuta. Zbog toga je njen opstanak izazov i za nauku i upravljače u NP Tara, te se sve više projekata i aktivnosti sprovodi kako bi se očuvala.
rina
- Trenutno se sprovode mere njenog praćenja, a to su satelitsko snimanje, korišćenje dronova, obilazak staništa i prikupljanje podataka o njenom stanju. U novije vreme počeli smo i sa konkretnim merama podmlađivanja, postavljanjem oglednih polja i uklanjanjem niskog rastinja koje sprečava klijanje semena, jer je za obnavljanje neophodno prisustvo svetlosti. Požari koji su prethodnih godina zahvatili područje Republike Srpske, posebno planinu Stolac gde se nalazi najveće stanište Pančićeve omorike, zaista su je ugrozili. Ipak, i u prošlosti su postojali požari, ali se omorika ponovo pojavljivala jer je ona i pionirska vrsta, što znači da često prva naseljava opožarena područja, naglašava Milica Tomić.
Kako je otkrivena Pančićeva omorika?
Priča o otkriću Pančićeve omorike na Tari je jako zanimljiva i rado se prepričava i nakon 150 godina. Naime, lokalno stanovništvo je odavno znalo za ovu vrstu i zvalo je jednostavno „omorika“. Međutim, nauka je nije poznavala. Josif Pančić je još oko 1855. godine zatražio od šumara da mu pošalju grančice četinara sa područja Tare. Kada ih je dobio, uočio je da to nije ni smrča ni jela i isprva je svrstao ovu biljku u rod borova. Kasnije je češki botaničar Purkinje utvrdio da pripada rodu smrča, pa se zato i danas koristi naziv Picea omorika (Pančić) Purkinje. Pančić je tragao više od 20 godina, bio je svestan da se ova vrsta nalazi negde u zapadnoj Srbiji, ali su tada komunikacije bile veoma otežane. Kada je napokon stigao u Zaovine, primetio je vitko, vretenasto stablo sa sitnim ljubičastim šišarkama i shvatio da se radi o novoj, do tada nepoznatoj vrsti.
Ovaj medijski sadržaj deo je projekta "Devastacija Nacionalnog parka Tara: Kako se izboriti sa izazovima koje nameće priroda, ali i sa bahatim pojedincima?" koji realizuje Regionalna informativna agencija RINA, a sufinansira opština Bajina Bašta.
GRUPNE GROBNICE, MESTO ZA ŽRTVOVANJE ILI KAMENOLOM: Ove TAJNE Tašmajdana i danas muče Beograđane! (FOTO)
Najpoznatija pećina nalazi se ispod Tašmajdana i stara je oko osam miliona godina
U CENTRU BEOGRADA NALAZI SE BAŠ STARA PEĆINA: Karađorđe je iz nje krenuo u pohod na Turke (VIDEO
U vreme Turaka bila je poznatija kao "šalitrena pećina"
Prizrenska tvrđava: Grad nad gradom koji i dalje gleda Kosovo i Metohiju sa visine
Na uzvišenju iznad Prizrena stoji tvrđava koja je menjala gospodare, ali ne i pogled. Nekada carska straža, danas tihi svedok svega što se u dolini promenilo, i onog što nije
Freske u srpskim manastirima koje niko ne može da objasni: Zašto ovaj svetac ima glavu psa?
U manastiru Sukovo Sveti Hristofor je oslikan sa glavom životinje, a Bogorodica ima krila. U Visokim Dečanima na fresci Hristovog raspeća nalaze se dva neidentifikovana leteća objekta. U crkvi svetog Petra i Pavla Isus je ćelav...
ŠTA SE KRIJE IZA MISTERIJE LJUDSKIH KOSTIJU NAĐENIH NA DNU PETNIČKE PEĆINE? Ovo je cela istina o tome (VIDEO)
Skeleti 28 individua, od kojih većina pripada deci i adolescentima uz nekolicinu odraslih, pronađeni su u pećinskoj vodi
Komentari(0)