Crkva Svetog Marka je, posle hrama Svetog Save, najmonumentalnija i poslednja uspela građevina poznog perioda nacionalnog stila u srpskoj arhitekturi.
Shutterstock
Crkva Svetog Marka na Tašmajdanu građena je od 1931. do 1940. godine u neposrednoj blizini stare crkve iz 1835. godine, prema planovima arhitekata Petra i Branka Krstića.
Crkva je oblikovana u srpsko-vizantijskom stilu, tradiciji u kojoj su podizane sve crkve novijeg doba u Srbiji, a koji su očuvali osobine srpske crkvene srednjovekovne arhitekture. Crkva Svetog Marka je osnove razvijenog dvostruko upisanog krsta, vidljivog u svodovima, ima pripratu sa galerijom i visokim zvonikom, petostranu oltarsku apsidu i pet kupola.
Smešten je na obodu Tašmajdanskog parka ispred Crkve Svetog Marka. Otkriven je u podne 15. novembra 2018, na devetu godišnjicu patrijarhove smrti, u prisustvu gradskih čelnika i crkvenih velikodostojnika.
Smešten je na obodu Tašmajdanskog parka ispred Crkve Svetog Marka. Otkriven je u podne 15. novembra 2018, na devetu godišnjicu patrijarhove smrti, u prisustvu gradskih čelnika i crkvenih velikodostojnika.
Smešten je na obodu Tašmajdanskog parka ispred Crkve Svetog Marka. Otkriven je u podne 15. novembra 2018, na devetu godišnjicu patrijarhove smrti, u prisustvu gradskih čelnika i crkvenih velikodostojnika.
Smešten je na obodu Tašmajdanskog parka ispred Crkve Svetog Marka. Otkriven je u podne 15. novembra 2018, na devetu godišnjicu patrijarhove smrti, u prisustvu gradskih čelnika i crkvenih velikodostojnika.
Ovo je bio „prvi crkveni objekat po uzoru na vizantijsku arhitekturu izveden u armiranobetonskoj konstrukciji“. Arhitekte braća Krstići postigli su inspiraciju Gračanicom, ali grandioznim dimenzijama i proporcijama, u skladu sa idejom o nameni ove crkve kao nove prestone crkve glavnog grada Kraljevine Jugoslavije, koja bi mogla da primi veliki broj ljudi prilikom priređivanja svečanosti povodom državnih praznika.
Neposredno uz novu crkvu, izgrađena je današnja Glavna pošta, a u istom periodu je nakon tri decenije od početka radova, završena i zgrada Narodne skupštine. Tik iza nje i danas se nalazi ruska crkva Svete Trojice.
Značaj crkve Svetog Marka nije samo u njenoj monumentalnosti i lepoti, već i u činjenici da je ona mesto počinka mnogih istorijskih ličnosti. Grobnica cara Stefana Dušana se nalazi uz južni zid , radjena po projektu Dragomira Tadića, u mermeru, gde su položene mošti cara Stefana Dušana donešene iz manastira Svetih Arhandjela. Nasuprot grobnice cara Stefana Dušana izgradjena je grobnica patrijarha Germana, uradjena u istom stilu od mermera.
Kripta se nalazi ispod Crkve Svetog marka uredjena je 2007. Godine a u njoj se nalaze mošti Mitropolita Teodosija, Episkopa niškog Viktora, Episkopa šabačkog Gavrila i Episkopa timočkog Mojsija. Pored njih u kripti nalaze se i posmrtni ostaci kralja Aleksandara Obrenovića i kraljice Drage, Ane Jovane Obrenović, Knjaza Milana M. Obrenovića i Kneževića Sergija M. Obrenovića, kao i grob ktitora starog hrama, Lazara Panče.
Zbog posebnih arhitektonskih i urbanističkih kvaliteta, crkva Svetog Marka u Beogradu utvrđena je za spomenik kulture Rešenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda br. 1509/1 od 20.10.1975. godine.
Prelepa i netaknuta planina Zlatar privlači svake godine veliki broj turista. Obilazak vidikovaca, jezera i Specijalnog rezervata prirode Uvac su nezaobilazni na ovom području, a sada će svi posetioci imati i još jedan način da stignu do svih tih prirodnih lepota.
Hrabri Užičani iz planinarskog društva "Omorika" uspešno su se popeli na Elbrus, najviši vrh Kavkaza i Evrope, visok 5.642 metra. Ekspediciju su činili Slobodan Stefanović, njegov sin Nikola Stefanović i Stefan Danilović.
Na samo desetak kilometara od Vrnjačke Banje počinje planina Goč – skrivena i mirna, sa šumama, izvorima i jednim jezerom koje izgleda kao ogledalo prirode. Nije to planina od spektakularnih visina, već od tihog mira, idealna za one koji žele da pobegnu od gužve i pronađu prirodu kakva se retko viđa.
U osvit Prvog svetskog rata, kada se još rat ni slutio nije, u Vrnjačkoj Banji rodila se ljubav učiteljice Nade i mladog oficira Relje. Bila je to ljubav o kojoj je pričao ceo grad – iskrena, snažna i obasjana obećanjem da će potrajati zauvek. Ali sudbina je imala drugačiji plan.
Komentari(0)