Prostorom tašmajdanskog parka dominira crkva Svetog Marka, nekada najveća pravoslavna svetinja u Srbiji. Period u kome je izgrađen od 1918. do 1941. godine predstavlja zlatni period sakralnog graditeljstva u Beogradu, kada su mnogi izgrađeni hramovi promenili izgled glavnog grada.
Zaklonjena iza crkve Svetog Marka nalazi se hram Svete Trojice poznatiji kao Ruska crkva. Hram je izgrađen 1924. godine prilozima ruskih izbeglica od boljševičkog terora nakon 1917. godine.
Smešten je na obodu Tašmajdanskog parka ispred Crkve Svetog Marka. Otkriven je u podne 15. novembra 2018, na devetu godišnjicu patrijarhove smrti, u prisustvu gradskih čelnika i crkvenih velikodostojnika.
Smešten je na obodu Tašmajdanskog parka ispred Crkve Svetog Marka. Otkriven je u podne 15. novembra 2018, na devetu godišnjicu patrijarhove smrti, u prisustvu gradskih čelnika i crkvenih velikodostojnika.
Smešten je na obodu Tašmajdanskog parka ispred Crkve Svetog Marka. Otkriven je u podne 15. novembra 2018, na devetu godišnjicu patrijarhove smrti, u prisustvu gradskih čelnika i crkvenih velikodostojnika.
Smešten je na obodu Tašmajdanskog parka ispred Crkve Svetog Marka. Otkriven je u podne 15. novembra 2018, na devetu godišnjicu patrijarhove smrti, u prisustvu gradskih čelnika i crkvenih velikodostojnika.
Bogati Rusi su finansirali izgradnju svog hrama koji je izgrađen po planovima arhitekte Valerija Staševskog. U temelje hrama položen je grumen zemlje donet iz Rusije, a crkva je bogato darivana od strane ruske emigracije, a do 1944. godine u njoj su se nalazile zastave Napoleona i Turaka, koje su bile ratni plen ruske vojske.
Pored ikona i zastava imperatorske Rusije u hramu Svete Trojice se nalazi i grob ruskog generala Petra Nikolajeviča Vrangela, glavnokomandujućeg ruskih belogardejaca.
Turističke organizacije Srbije Marija Labović izjavila je na 46. Međunarodnom sajmu turizma na Beogradskom sajmu od svih destinacija u Srbiji najveće interesovanje stranih turista bilo za Beograd, kao i Zlatibor i Vrnjačku Banju.
U srpskom narodnom predanju, vodopadi nisu bili samo prirodne lepote vredne divljenja, već mesta sa posebnim, gotovo magijskim moćima. Od pamtiveka su ljudi dolazili do vodopada tražeći lek za telo i dušu, verujući u njihova isceliteljska i obnavljajuća svojstva.
U srpskom folkloru močvare su oduvek zauzimale posebno, misteriozno mesto. Nekada smatrane opasnim i začaranim, ove specifične prirodne formacije bile su okružene brojnim verovanjima, pričama i mitovima, koji su se generacijama prenosili s kolena na koleno.
Komentari(0)