Manastir se nalazi se šest kilometara od Bajine Bašte i smatra se da je zadužbina Kralja Dragutina Nemanjića iz 13. veka.
shutterstock
Od njegove carske lavre ostali su samo temelji nakon turskih osvajanja iz 15. veka. Jedno je od najznačajnih mesta srpske prošlosti. Od posebnog je značaja bila Račanska prepisivačka škola, a nakon stradanja manastira i velike seobe Srba 1690.godine, Račani su u Sent Andreji stvorili osnovu srpske azbuke i književnosti u novom veku.
„V leto tisuć dvesto sedamdeset šesto mladi kralj Dragutin, praunuk Nemanje, sin Uroša pervog, izbra ovo mesto i na njemu sozda Raču, sveto zdanje…“.
Kad su Turci po Srbiji uzimali danak, palili manastire i uništavali sve što je srpsko, u gustoj šumi, u skitu Svetog Đorđa i manastiru Rača, monasi su prepisivali crkvene knjige.
Zaboravljeni grad u Dolini kraljeva, Jeleč. Poznat je i kao letnjikovac Nemanjića. Epski srednjovekovni grad nalazi se na vrhu planine Rogozne. Ne zna se tačno kada je ovo utvrđenje podignuto, ali prvi put se Jeleč pominje 1282. godine. Istorijski spisi kažu da je iste godine kralj Dragutin, loveći sa vlastelom ispod grada Jeleča, nesrećno pao s konja i polomio nogu.
Kad su Turci po Srbiji uzimali danak, palili manastire i uništavali sve što je srpsko, u gustoj šumi, u skitu Svetog Đorđa i manastiru Rača, monasi su prepisivali crkvene knjige.
Zaboravljeni grad u Dolini kraljeva, Jeleč. Poznat je i kao letnjikovac Nemanjića. Epski srednjovekovni grad nalazi se na vrhu planine Rogozne. Ne zna se tačno kada je ovo utvrđenje podignuto, ali prvi put se Jeleč pominje 1282. godine. Istorijski spisi kažu da je iste godine kralj Dragutin, loveći sa vlastelom ispod grada Jeleča, nesrećno pao s konja i polomio nogu.
Kad su Turci po Srbiji uzimali danak, palili manastire i uništavali sve što je srpsko, u gustoj šumi, u skitu Svetog Đorđa i manastiru Rača, monasi su prepisivali crkvene knjige.
Zaboravljeni grad u Dolini kraljeva, Jeleč. Poznat je i kao letnjikovac Nemanjića. Epski srednjovekovni grad nalazi se na vrhu planine Rogozne. Ne zna se tačno kada je ovo utvrđenje podignuto, ali prvi put se Jeleč pominje 1282. godine. Istorijski spisi kažu da je iste godine kralj Dragutin, loveći sa vlastelom ispod grada Jeleča, nesrećno pao s konja i polomio nogu.
Stotinak godina kasnije bratstvo Tronoša podiže manastir iz ruševina da bi krajem prvog srskog ustanka bio ponovo zapaljen. Današnji izgled crkve potiče iz 1836.godine. Za vreme drugog svetskog rata ovde je od Nemaca sklonjeno Miroslavljevo Jevanđelje, najstarija srpska knjiga napisana u 12. veku. Deo svetih mošti Kralja Dragutina odnedavno se nalaze u ovom hramu.
Riznica manastira Rače bila je jedna od najbogatijih u našim srednjovekovnim manastirima. Čuvala je mnoge crkvene predmete, zlatne sasude, crkvene utvari, crkvene rukopisne knjige, odežde i mnoge druge dragocenosti. Mnoge od tih predmeta Turci su uništili, a veliki deo je za vreme Velike seobe iznesen sa monasima u Austrougarsku i nikad nije vraćen.
Za vreme turske vladavine, manastir je bio značajan centar prepisivačke škole. Istorija srpske književnosti i najveći deo stvaralaštva u 17. i prvim decenijama 18. veka određuje pojmom „Račanska prepisivačka škola”.
Turski putopisac derviš Zulih poznatiji kao Evlija Čelebija je 1630. godine zapisao da je skriptorija imala 300 kaluđera-prepisivača, koje je opsluživalo 400 čobana, kovača, ekonoma i druge posluge. U obezbeđenju je bilo 200 stražara.
Ono u čemu se slažu vernici od malih nogu, naučeni da žive po Božjim zapovestima i oni preobraćeni nevernici koje je neka muka naterala da posećuju crkvu i poste, je to da kod pojedinih bolesti kada medicina zakaže, na scenu stupa Božja volja koja može da ih spasi.
Manastir Sveti Roman je jedan od najstarijih srpskih manastira za koje je vezano verovanje o ostvarenju svih dobornamernih želja. Do sada su zabeleženi slučajevi da bolesni uz redovne molitve i post, kućama iz manastira u blizini Kruševca odlaze zdravi i isceljeni.
U početne hodnike pećine Korenatac prvi je ušao geograf Jovan Cvijić, ali su tek posle stogodišnje pauze, knjaževački speleolozi, članovi Speleološke asocijacije istočne Srbije, nedavno otkrili nove dvorane bogate pećinskim nakitom.
Jedna od najlepših planina u Zpadnoj Srbiji svakako je Bobija koja se prostire desnom obalom reke Drine i Sokolskih planina, a od Ljubovije je udaljena 30 kilometara.
Komentari(0)