Ovu biljku nemoguće je uništiti, podnosi i sunce, i sušu i hladnu zimu. Nabavite je i posadite u bašti, nagradiće vas prelepim cvetovima, a daće vašoj bašti bogat i prelep doživljaj.

Japanska dunja (lat. Chaenomeles japonica), je zahvalna biljka za gajenje i daće svakoj bašti poseban izgled. Japanska dunja je ukrasni žbun koji potiče iz istočne Azije i popularan je zbog svojih prelepih cvetova koji se pojavljuju u rano proleće, pre nego što se listovi pojave.

Nije zahtevna za gajenje, ali ipak postoji nekoliko ključnih aspekata koje treba uzeti u obzir.

Japanska dunja obožava sunčan ili polusenoviti položaj. Nije izbirljiva po pitanju zemljišta, a najbolje uspeva u plodnom i dobro dreniranom zemljištu. Otporna je na zimu, hladnoću i vrućinu, a takođe dobro podnosi sušu. Prema tome, ovu biljku nemoguće je uništiti.

Možete je posaditi u rano proleće ili jesen. Pripremite rupu dvostruko veću od korenovog sistema biljke, a zatim dodajte organsku materiju i đubrivo u zemlju pre sadnje.

Kako negovati japansku dunju?

Iako je otporna na sušu, redovno zalivanje je neophodno, posebno u prvoj godini nakon sadnje.

Prihranjujte biljku tri puta godišnje. U proleće azotnim đubrivom, a sredinom leta i jeseni đubrivima bogatim kalijumom i fosforom. Redovno je orezivati nakon cvetanja. Bočne grane odsecite na dva ili tri pupoljka, a previše guste grane proredite da biste oblikovali žbun.

Iako je veoma otporna, u hladnijim predelima možete zaštititi korenje malčiranjem pre zime.

Japanska dunja se može razmnožavati semenom, reznicama ili naslojavanjem. Reznice se uzimaju krajem leta ili početkom jeseni, dužine 10 do 15 centimetara.

Uzgred, zanimljivo je da japanska dunja daje plodove koji izgledaju kao male zlatnožute jabuke, jestive su, ali su veoma tvrde i imaju kiselkast ukus.

Uglavnom se koriste kao dodatak džemovima, kompotima i likerima zbog svoje arome. Plodovi sazrevaju u kasnu jesen i sadrže visoke hranljive vrednosti, uključujući vitamin C, pektin i organske kiseline.