Ovaj deo grada se prvi put pominje u dobrovačkim spisima sa kraja 14. veka.
Shutterstock
Bogatstvo jednog grada nisu samo moderna arhitektura sa dosta visokim zgradama, već su to stari i očuvani delovi nekadašnjih privrednih i kulturnih centara. Kao što Dubrovnik ima Stradun, a Beograd Skadarliju, tako i Valjevo ima svoj muzej na otvorenom- Tešnjar
Proteže se desnom obalom reke, u samom centru naselja, baš preko puta mesta na kome su 1804. godine pogubljene istaknute ustanicke vode: Ilija Bircanin i Aleksa Nenadovic. Glavna ulica širine i do jedva šest metara, stešnjena je izmedu obale i padine brega, prilagodavajuci se krivini toka Kolubare. Zbog toga je, smatra se, i ceo kraj dobio ime Tešnjar. Na tom prostoru srpski pisac i dramaturg Joakim Vujic nabraja 1826. godine 100 ducana, da bi se, samo nekoliko godina kasnije, sagradilo još 86 novih lokala. Caršija je oživela, jer je bila usko vezana za „valjevski pandur”, vrstu sajma održavanog jednom, a kasnije i dva puta godišnje.
Dušu Tešnjaru u 19. veku davali su ulicni prodavci, koji su u njemu boravili od ranog jutra, pa sve do prvog mraka. U rano jutro prvo bi nailazili prodavci salepa, koji je prodavan iz kanti, a sipan u cimentu. Salep su najcešce prodavali Makedonci koji su tokom dana prodavali alvu i bozu, a oko podne kiselo mleko. Celo pre podne su u Tešnjaru pekari prodavali zemicke i kifle. Popodne su se pojavljivali „cuker pekari“, koji su na poslužavniku nosili kolace, najcešce prelivene cokoladom. Tek predvece su se na ulici pojavljivale ćevabdžije. A kada padne noc glavna caršija, Tešnjar, pretvarala se u šetalište. Tu su se momci i devojke upoznavali i uzimali. Ispred kuca se sedelo i razgovaralo.
printscreen youtube
Na ove načine konzerviran i zaštićen praktičnim potrebama Tešnjar opstaje sve do polovine 20. veka kada, usled novih tokova razvoja Valjeva, izazvanih naglom industrijalizaciom, gubi svoju nekadašnju namenu, a time i značaj u okvirima gradskog života, i počinje da naglo propada. To je bilo vreme kada je slična sudbina zadesila mnoge čaršije u Srbiji, ali za razliku od mnogih koje su nestale, Tešnjar je brigom Valjevaca opstao, istina, jedno vreme trošan i ruševan, da bi poslednjih decenija 20. veka otpočeo proces njegove restauracije i konzervacije, koji i danas traje.
Najlepše ulice Srbije smestile su se po različitim krajevima naše zemlje. One su lepe na potpuno drugačije načine i ne mogu se međusobno porediti. Jedna se diči moćnim drvoredom, druga austrougarskom arhitekturom, neke očuvanim duhom orijenta…
Valjevo je grad koji je poznat po tome da njegovi stanovnici imaju najčistiji izgovor srpskog jezika, barem kada je o akcentovanju reči. Poznat je po valjevskim planima koje ga okružuju i čuvenoj visoravni Divčibare. Nekima je poznat i po reci Gradac.
Dok u vrelo leto po ceo dan rade u polju i oko stoke, kad sneg okuje planinska sela za vredne meštane tada počinje „godišnji odmor“. Putevi su neretko zavejani, pa osnovne namirnice nabave za nekoliko meseci, ali mnogo toga imaju i u svojim domaćinstvima.
Komentari(0)