U okviru manastirskog kompleksa nalazi se i muzej sećanja na vladiku Nikolaja.
Shutterstock
Na svega 11 kilometara od Valjeva, u selu Lelić, nalazi se istoimeni manastir. Manastir Lelić je zadužbina vladike Nikolaja i njegovog oca Dragomira Velimirovića.
Istorija manastira navodi da je manastirska crkva osvećena na Preobraženje Gospodnje 19. avgusta 1929. godine. Skoro sedamdeset godina Lelić je bio parohijska crkva, ali je na ideju Njegovog Preosveštenstva vladike Lavrentija doneta odluka da Lelić postane manastir.
Sa pretvaranjem Lelića u manastir se čekalo nekoliko godina. Razlog za to je bio nedostatak monaha, pa je odlučeno da upravu nad Lelićem preuzmu monasi manastira Kaona, a sam Lelić je postao metoh tog manastira. Godine 1996. 12. maja Lelić ne konačno postao manastir.
Sam datum na koji je Lelić proglašen za manastir je bitan iz dva razlog. Tog datuma se obeležavalo 40 goodina od upokojenja vladike Nikolaja, a te godine je bio i jubilej od 5 godina prenosa moštiju Svetog vladike iz SAD-a u njegovu zadužbinu.
Mošti ovog srpskog Svetitelja se i dan danas nalaze u Leliću. Sačuvane su u celosti, a posetioci hrama ih mogu celivati nedeljom, kada su otvorene.U okviru manastirskog kompleksa nalazi se i muzej sećanja na vladiku Nikolaja, a nalazi se u kući vladike koja je podignuta dve godine nakon izgradnje Lelića.
Vojislav Ilić Mlađi, često u senci slavnog imenjaka, ostavio je snažan pesnički trag u srpskoj književnosti početkom 20. veka. Njegove pesme o Šumadiji, narodu i običajima danas su nepravedno zaboravljene, iako su svedočanstvo o vremenu u kojem se narodna duša pretakala u stih.
U selu Jadranska Lešnica kod Loznice i danas se vadi glina iz lokalnih oranica, koristi se za pravljenje lonaca, crepulja i pećarskih cigli, a znanje se prenosi kroz porodice. Ova glina je cenjena zbog svoje izuzetne čistoće i izdržljivosti.
Nekada su deca u valjevskom kraju na poklade trčala kroz selo s vencima od ljiljana na glavi, pevajući i prizivajući zdravlje. Danas taj običaj pamte samo stariji, ali u nekim selima još uvek živi u sećanjima.
Blaznavčevo delo i njegov uticaj na istoriju Srbije ostali su nedovoljno istraženi i istorijski nepotpuno ocenjeni. Poslednji sati u životu Milivoja Petrovića bili su veoma intrigantni, kao i čitav njegov život, a njegova iznenadna smrt je i dalje obavijena velom misterije.
Komentari(0)