U okviru manastirskog kompleksa nalazi se i muzej sećanja na vladiku Nikolaja.
Shutterstock
Na svega 11 kilometara od Valjeva, u selu Lelić, nalazi se istoimeni manastir. Manastir Lelić je zadužbina vladike Nikolaja i njegovog oca Dragomira Velimirovića.
Istorija manastira navodi da je manastirska crkva osvećena na Preobraženje Gospodnje 19. avgusta 1929. godine. Skoro sedamdeset godina Lelić je bio parohijska crkva, ali je na ideju Njegovog Preosveštenstva vladike Lavrentija doneta odluka da Lelić postane manastir.
Sa pretvaranjem Lelića u manastir se čekalo nekoliko godina. Razlog za to je bio nedostatak monaha, pa je odlučeno da upravu nad Lelićem preuzmu monasi manastira Kaona, a sam Lelić je postao metoh tog manastira. Godine 1996. 12. maja Lelić ne konačno postao manastir.
Sam datum na koji je Lelić proglašen za manastir je bitan iz dva razlog. Tog datuma se obeležavalo 40 goodina od upokojenja vladike Nikolaja, a te godine je bio i jubilej od 5 godina prenosa moštiju Svetog vladike iz SAD-a u njegovu zadužbinu.
Mošti ovog srpskog Svetitelja se i dan danas nalaze u Leliću. Sačuvane su u celosti, a posetioci hrama ih mogu celivati nedeljom, kada su otvorene.U okviru manastirskog kompleksa nalazi se i muzej sećanja na vladiku Nikolaja, a nalazi se u kući vladike koja je podignuta dve godine nakon izgradnje Lelića.
Marko Kraljević (oko 1335–1395) bio je istorijski vladar Prilepa, ali u narodnoj tradiciji prerastao je u epskog junaka. Njegovo ime i podvizi ušli su u pesme, priče i legende, gde je predstavljen kao zaštitnik sirotinje, neustrašivi ratnik i simbol slobode. U središtu svake priče uz njega je njegov verni konj – Šarac.
Kada se pomene ime Ljube Tadića (1929–2005), prva asocijacija gotovo svakog ljubitelja pozorišta i filma jeste – glas. Dubok, autoritativan, prodoran, bio je njegovo najmoćnije oružje. Uz njega, išla je i pojava koja je plenila – visoka figura, snažan izraz i stav glumca koji nikada nije poznavao strah na sceni.
Među svim vladarima srednjovekovne Srbije, retko ko se ističe kao despot Stefan Lazarević (1377–1427). Sin kneza Lazara i kneginje Milice, naslednik Kosovske tradicije i poslednji veliki vitez srpske srednjovekovne države, Stefan je ostavio neizbrisiv trag u istoriji i kulturi. Njegova vladavina bila je most između izgubljenog carstva Nemanjića i buduće borbe za opstanak pod Osmanlijama.
Na strmoj vulkanskoj kupi iznad reke Ibar, uzdiže se tvrđava Zvečan – jedan od najstarijih i najznačajnijih srednjovekovnih gradova Srbije. Kao strateško uporište i kraljevski dvor Nemanjića, Zvečan je bio svedok uspona srpske države, ali i burnih borbi koje su oblikovale našu istoriju.
Komentari(0)