U okviru manastirskog kompleksa nalazi se i muzej sećanja na vladiku Nikolaja.
Shutterstock
Na svega 11 kilometara od Valjeva, u selu Lelić, nalazi se istoimeni manastir. Manastir Lelić je zadužbina vladike Nikolaja i njegovog oca Dragomira Velimirovića.
Istorija manastira navodi da je manastirska crkva osvećena na Preobraženje Gospodnje 19. avgusta 1929. godine. Skoro sedamdeset godina Lelić je bio parohijska crkva, ali je na ideju Njegovog Preosveštenstva vladike Lavrentija doneta odluka da Lelić postane manastir.
Sa pretvaranjem Lelića u manastir se čekalo nekoliko godina. Razlog za to je bio nedostatak monaha, pa je odlučeno da upravu nad Lelićem preuzmu monasi manastira Kaona, a sam Lelić je postao metoh tog manastira. Godine 1996. 12. maja Lelić ne konačno postao manastir.
Sam datum na koji je Lelić proglašen za manastir je bitan iz dva razlog. Tog datuma se obeležavalo 40 goodina od upokojenja vladike Nikolaja, a te godine je bio i jubilej od 5 godina prenosa moštiju Svetog vladike iz SAD-a u njegovu zadužbinu.
Mošti ovog srpskog Svetitelja se i dan danas nalaze u Leliću. Sačuvane su u celosti, a posetioci hrama ih mogu celivati nedeljom, kada su otvorene.U okviru manastirskog kompleksa nalazi se i muzej sećanja na vladiku Nikolaja, a nalazi se u kući vladike koja je podignuta dve godine nakon izgradnje Lelića.
Širom istočne Srbije, naročito u oblastima oko Timoka, Negotina i Zaječara, i danas se mogu videti neobični kameni krstovi bez natpisa, imena ili godina. Za razliku od tipičnih nadgrobnih spomenika, ovi krstovi nisu vezani za konkretne ljude, već predstavljaju deo starog običaja za koji mnogi veruju da potiče još iz predhrišćanskog perioda.
Vidova trava, danas skoro zaboravljena biljka, imala je posebno mesto u tradicionalnoj srpskoj narodnoj medicini. Smatrana moćnim lekom za oči i vid, ova biljka bila je deo posebnih rituala i verovanja koja su vekovima praktikovana širom Srbije.
"Gorski vijenac", epsko delo Petra II Petrovića Njegoša, danas je jedan od simbola srpske i crnogorske kulture, ali malo je poznato koliko je dramatična bila njegova štamparska istorija. Prvo izdanje ovog slavnog dela, objavljeno 1847. godine u Beču, štampano je pod izuzetno teškim uslovima i uz veliku tajnost, kako bi se sačuvalo od stroge austrougarske cenzure.
Komentari(0)