TRAGIČNA SUDBINA LUNJEVICA Deda po ocu Kraljice Drage je bio moćan a nesrećan, zla kob je pratila celu porodicu
Svome milom dedi Nikoli Milićeviću Lunjevici (1767.-1842.), njegova unuka Draga, kraljica Srbije, avgusta 1902. – epitaf je nad kriptom ovog vojvode u manastirskoj crkvi Svetog Arhangela Gavrila, ispisan devet meseci pre ubistva kralja Aleksandra i kraljice Drage.
Nikola Milićević Lunjevica bio je srpski trgovac, jedan od glavnih finansijera srpskih ustanaka i predsednik suda rudničkog. Rođen je u selu Lunjevica 1767. godine, po čemu je i bio prozvan Lunjevica. Krajem 18. veka bio je veoma poznat kao bogati trgovac u svom kraju, ali i na prostorima preko Save. Bogatstvo je njegovo naročito umnožavao trgovinom preko zemunskih trgovaca koji su austrijskoj vojsci nabavljali hranu i stoku.
Draga je bila četvrta kćerka, a njen otac Panta Lunjevica bio je komandant Šabačke nahije i upravnik grada Beograda. Draga je postala poznata kao kraljica Draga Obrenović, supruga kralja Aleksandra Obrenovića. Iako je bila deset godina starija od Aleksandra, par se venčao 23. jula 1900. godine. Njihov brak izazvao je kontroverze i negativne reakcije javnosti, ali Draga je ostala uz kralja Aleksandra sve do tragičnih događaja u noći između 28. i 29. maja 1903. godine, kada je ugašena dinastija Obrenovića.
Njegova kuća, sagrađena u 18. veku, nalazi se u selu Lunjevica i pod zaštitom je države. U toj kući je 1815. godine održan jedan od sastanaka za pripremu Drugog srpskog ustanka. Prva škola u zapadnoj Srbiji otvorena je 1807. godine u njegovoj kući.
rina
Nikola Milićević Lunjevica je takođe bio deda kraljice Drage Obrenović, koja je rođena kao Draginja Milićević Lunjevica.
Wikipedia
Tragična sudbina je pratila ovu porodicu i od ranije, deda po ocu kraljice Drage nije imao sreće u porodičnom životu, mnoga deca umirala su mu rano, ženio se čak četiri puta.
Nikola Lunjevica, umro je posle progona knjaza Miloša iz Srbije razočaran "srpskim poslima" među ustanicima, naročito pakošću klike Tome Vučića Perišića prema Obrenovićima.
Iako nemerljiva za Srbiju, Nikolina zasluga je skoro pa zaboravljena.
"Narod, koji ume da uvažava i ceni svoje velike zaslužne ljude, taj je narod i dostojan takvih velikana" - zapisao je davne 1902. Đorđe Vrbavac, biograf Nikole Lunjevice.
Dragina braća Nikodije i Nikola su s njom i kraljem Aleksandrom ubijeni u krvavom Majskom prevratu 1903. godine. Njene sestre Hristina-Seja, Đina i Ana, od milošte zvana Vojka, koju je sama Draga zvala Cojo, preživele su taj masakr. Umrle su u Švajcarskoj. Ana-Vojka Lunjevica je 1975. jugoslovenskim vlastima ustupila dragocenu građu - važan deo prepiske knjaza Miloša i zbirku svojih zapisa, kasnije pretočenih u memoare, koji sadrže puno svedočanstava o zbivanjima u ovoj znamenitoj porodici koju je pratila tragična sudbina.
Turci su raskopali Skenderbegov grob i kosti nosili kao amajliju: Albanski nacionalni heroj je Srbin, njegova porodica počiva u Hilandaru
Đurađ Kastriot je rođen u porodici srpskog porekla. Otac mu se zvao Ivan, a majka Vojislava (Vojsava). Ivan i Vojislava imali su četiri sina i pet kćeri. Zvali su se Repoš, Staniša, Konstantin, Đurađ, Mara, Jela, Angelina, Vlajica i Mamica.
Veliko otkriće kod Prijepolja, arheolozi ostali u čudu: Pronašli pečat koji menja tok celog istraživanja, manastir nije posvećen Svetom Petru i Pavlu, već Svetom Simeonu Mirotočivom
Najnovija arheološka istraživanja sprovedena u manastiru Pustinja kod Prijepolja otkrila su istorijsku istinu koja menja dosadašnja saznanja. Iako se decenijama verovalo da je u pitanju manastir posvećen Svetom Petru i Pavlu, arheolozi su pronašli olovni pečat sa likom Svetog Simeona Mirotočivog, što potvrđuje da je manastir zapravo posvećen ovom svetitelju.
Sveti Luka u srpskom narodu: Dan kada se ne radi, ne svađa i ne kreće na put
Sveti Luka je među najpoštovanijim svecima u srpskom narodu – ne samo kao apostol i lekar, već i kao duhovni štit pred dolazak zime
MILAN SEKULIĆ, GRADITELJ ZGRADA „ALBANIJE" I „POLITKE": Dao je trajni doprinos izgledu Beograda
Kolekcionar Milan Sekulić, pored toga što je Beogradu zaveštao najveću privatnu zbirku ikona, ostavio je veliki trag kao graditelj.
Kad se kuća čisti metlom u krug: Zaboravljeni rituali iz srpskih sela koje niko više ne radi
Nekada je metla bila više od alata – njome se nije samo uklanjao prah, već i zlo, bolest i nevolja, ako se koristila u pravo vreme i na pravi način
Komentari(0)