POZORIŠTE U KUĆI Stanislava je glumila u čuvenoj seriji, teško obolela pa napisala knjigu "Devetnaest društvenih igara", o borbi s bolešću
Stanislava Pešić, jedna od najvoljenijih glumica Jugoslavije, ostavila je dubok trag u svetu glume. Stanislava Pešić rođena je 7. juna 1941. godine u Grockoj, koja je za Jugoslaviju bila prva ratna tokom Drugog svetskog rata.

Veoma mlada je shvatila da je njen poziv gluma, te je iz trećeg pokušaja upisala Akademiju za pozorište, film, radio i televiziju.
Njena porodica nije bila imućna, pa je Stanislava pričala:
- Tatina plata bila je mala i, za razliku od druge dece, mi nismo imale da jedemo med, već smo užinale mast i hleb. Uletiš u kuću, baba namaže mast na hleb i trk napolje. Priznale smo da nas je sramota što mi jedemo mast, a druga deca med. Sutradan, baba koja se teško kretala, došla je do šetališta i izdaleka, koliko je grlo nosi, povikala: Vesna, Mirjana, Staša, užina! Meda i ’leba! Pojurile smo kao bez duše, a baba nam je uvalila topao hleb u ruke i rekla: Trčite dok se ne slojani, nikom ne daj da proba, jedite brzo! A samo je zagrejala hleb, mast se istopila i mi smo dobile ‘meda i hleba’...
Ljubav prema daskama koje život znače
Kao tinejdžerka bila je na audiciji za omladinsko pozorište, a pred žirijem, koji su činili Ljuba Tadić i Vera Belogrlić, recitovala je "Spaljenu pesmu" Zmaja i monolog majke koja je ubila sina iz "Svetog plamena" Somerseta Moma.
Kada je završila, Ljuba Tadić ju je upitao: "Znaš li ti, devojčice, nešto smešno?", a ona mu je odgovorila da ne zna i zaplakala.
- I dok sam plakala, on mi je nabrajao naslove smešnih pesama, sve dotle dok nisam rekla da znam ‘Otac i sin’ Đure Jakšića. Mucala sam, pogrešno naglašavala reči. Ipak, on je rekao: Bravo, bravo! Ali ta pesma nije smešna, nego tužna! I za sve to vreme ja sam jecala, ispričala je jednom prilikom glumica.
Zanimljivo je i to da kada je pokušala kao gimnazijalka da upiše glumu, da je njena majka zatražila od komisije da je obori, a oni su to pokušali na veoma bizaran način, naime, pitali su je koje se ribe gaje u Prespanskom jezeru, a kada je odgovorila da ne zna, rekli su joj: "Vi želite da budete glumica, a ne znate koje ribe žive u Prespanskom jezeru!"
Zavidna karijera
Igrala je i Anu u "Švabici", Mašu u "Galebu", Anđeliju u "Maksimu Crnojeviću", ali i u monodrami po knjizi "Pismo nerođenom detetu" Orijane Falači, s željom da pitanje materinstva produbi profesionalnim konfliktima.
- Osetila sam da je to muka svih nas savremenih žena i želela sam da govorim o onome što se i meni dešava, što se uopšte dešava u svakom trenutku.
Na filmu se prvi put pojavila 1958. godine u "Snovima od vetra" Kokana Rakonjca, potom i u "Diližansi snova" Soje Jovanović, dok je za ulogu u "Pesmi" po istoimenom romanu Oskara Daviča dobila "Zlatnu arenu" u Puli.
Gluma i popularnost
Stanislava Pešić je igrala šarmantnu Olgu Petrović u seriji “Pozorište u kući”, koja je obeležila jednu eru jugoslovenske televizije.
Imitirale su je i Beograđanke i Zagrepčanke, a publika je obožavala njen lik.
Bila je fizički aktivna, prgava i uvek spremna za okršaj, što je bilo neuobičajeno za mlade dame tog vremena.
Bolest i smrt
Glumica je 1992. godine obolela od raka. Hrabro je odigrala svoju poslednju ulogu u drami “Dugo putovanje u noć” već je bila teško bolesna. Pred smrt je objavila knjigu „Devetnaest društvenih igara“ i otkrila detalje o borbi sa opakom bolešću, ali i pisma koja je slala sinovima. Iz braka sa vajarom Slavoljubom Stankovićem dobila je sina Peru, a sa kompozitorom Vojislavom Kostićem, Ivana.
Za sebe je rekla da je „sve pogrešno odigrala, bila neodlučna kada je trebalo da bude odlučna, uverena da je ružna onda kada je bila najlepša“ i dodala da je trebalo više da veruje u sebe.
Preminula je u Beogradu u 57. godini života. Njena rođena sestra je Vesna Pešić, poznata sociološkinja i političarka.
Pet godina je vodila bitku za ozdravljenje i život.
Nažalost, preminula je 20. novembra 1997. godine u Beogradu, izgubivši najtežu životnu bitku.
Stanislava Pešić ostavila je neizbrisiv trag u svetu glume i ostaje upamćena kao jedna od najvoljenijih glumica Jugoslavije.
(Lepote Srbije/ Najžena)

OVA SRPSKA IZREKA IMA MRAČNO POREKLO: Povezuje se sa demonima i vešticama, u njenoj krošnji kriju se AKREPI I SMRT
Ovo sigurno znate - za nekog ko se ponaša glupo, ludo, ko je naivan ili smušen, često kod nas umeju da kažu da je “pao sa kruške”. I suprotno, kad neko hoće da istakne kako nije glup, naivan, blesav… on će reći kako “nije pao sa kruške”.

I STARO I MLADO SE KRSTI KAD PROLAZI PORED CRKVE: Evo da li je to hrišćanski i šta kaže SVETO PISMO o radu na CRVENO SLOVO
Da li treba raditi na crveno slovo, pitanje je koje često muči Srbe. Vremenom su se mnoge navike vezane, navodno, za veru ukorenile u narodu, ali neke od njih su samo praznoverje.

KAKO SE PRAVILNO KADI KUĆA? Neizostavni hrišćanski ritual u domovima mnogih Srba ima jaku simboliku i TERA NEČASTIVE SILE I DUHOVE
Pravoslavni hrišćani veruju da kađenje kuće tera negativne stvari, pa je neizostavno pri svakom crkvenom obredu, bilo to liturgija, molitva ili obavljanje svetih tajni, od krštenja i venčanja do jeleosvećenja (molitve i pomazivanje bolesnih osvećenim uljem).

OVO IME VOLE SVI NA SVETU, A SRBI GA ČESTO DAJU ŽENSKOJ DECI: Krije SIMBLIKU na koju niko ne ostaje IMUN!
Ovo žensko ime roditelji obožavaju, nose ga sve generacije a ima izuzetno jaku simboliku

SRPSKI OBIČAJI VEZANI ZA MESEC: Zašto su lunarni ciklusi imali veliki značaj u narodnoj tradiciji?
U srpskoj narodnoj kulturi, mesečeve mene i lunarni ciklusi imali su posebno mesto, povezani sa brojnim običajima, verovanjima i ritualima. Naši preci verovali su da mesečeve faze direktno utiču na njihov svakodnevni život, zdravlje, plodnost zemlje i životinja, kao i na opštu sreću i blagostanje.
Komentari(0)