CELOGA ŽIVOTA MU SE OBRAĆALA SA "VI": Ostaviće vas nemim jedna rečenica koju je supruga rekla Milošu Crnjanskom
Malo je reći da ga je supruga Vida volela, bila mu je senka i oslonac, a obraćala mu se celoga života sa Vi

Iako se govorilo da je ženskaroš, malo ko zna da je mladi Crnjanski stavio kuću na doboš kako bi otišao svojoj voljenoj u Pariz. Budući da porodica Vide Ružić nije odobravala njenu vezu sa Crnjanskim, ona je odlučila se preseli u Pariz. Ostavila je Miloša na železničkoj stanici, sa obećanjima da će mu pisati i voleti ga. Ishitren i zaljubljen Miloš Crnjanski je rešio da preokrene svoj svet naglavačke. Bez razmišljanja je stavio kuću u Pančevu na doboš, a Pariz je već sutradan, pored Vide, dočekao još jednog gosta.

Ovako je započela njihova ljubav. Kasnije su se venčali i Vida je celog života ostala sa njim. Usledili su težak život i emigracija u Londonu, što je samo još više ojačala njihovu neraskidivu vezu. Nisu imali novca da plaćaju kiriju, svakog časa mogli su da završe na ulici. Kinjila ih je i srpska emigrantska organizacija. Često su dolazili da ih provjeravaju, uznemiravaju i provaljuju u stan. Crnjanski nije htio da pogne glavu pred njima, bio je svojeglav. Nije voleo komuniste. I pored odličnog obrazovanja Vida je, u Londonu, morala da nauči da šije. Šila je balske haljine za dame iz visokog društva, pravila je platnene lutke koje je prodavala u Londonu kako bi preživjeli. Jednom prilikom je rekla čuvenu rečenicu.
- Ja šijem da biste Vi pisali, jedna vaša rečenica više vredi od 100 mojih lutaka.
Možda vas zanima:

RUKOPIS KOJI JE PROMENIO SRPSKU KNJIŽEVNOST: Kako je roman "Seobe" Miloša Crnjanskog spasao čuveni književnik Ivo Andrić?
Slavni roman Miloša Crnjanskog, "Seobe", možda nikada ne bi ugledao svetlo dana da ga od uništenja nije spasao upravo Ivo Andrić, tadašnji mladi činovnik Ministarstva spoljnih poslova.

Miloš Crnjanski i melanholija sela: Kako „Lirika Itake“ čuva ono što nismo izgovorili o svom kraju
U jednoj od najtiših knjiga srpske književnosti, „Lirika Itake“, Crnjanski ne opisuje mesto, već osećanje – ne zavičaj, već trag koji ostaje u čoveku kad ode. U tom tekstu, selo nije prostor, već rana, uspomena i neizgovorena reč.
Možda vas zanima:

RUKOPIS KOJI JE PROMENIO SRPSKU KNJIŽEVNOST: Kako je roman "Seobe" Miloša Crnjanskog spasao čuveni književnik Ivo Andrić?
Slavni roman Miloša Crnjanskog, "Seobe", možda nikada ne bi ugledao svetlo dana da ga od uništenja nije spasao upravo Ivo Andrić, tadašnji mladi činovnik Ministarstva spoljnih poslova.

Miloš Crnjanski i melanholija sela: Kako „Lirika Itake“ čuva ono što nismo izgovorili o svom kraju
U jednoj od najtiših knjiga srpske književnosti, „Lirika Itake“, Crnjanski ne opisuje mesto, već osećanje – ne zavičaj, već trag koji ostaje u čoveku kad ode. U tom tekstu, selo nije prostor, već rana, uspomena i neizgovorena reč.
Možda vas zanima:

RUKOPIS KOJI JE PROMENIO SRPSKU KNJIŽEVNOST: Kako je roman "Seobe" Miloša Crnjanskog spasao čuveni književnik Ivo Andrić?
Slavni roman Miloša Crnjanskog, "Seobe", možda nikada ne bi ugledao svetlo dana da ga od uništenja nije spasao upravo Ivo Andrić, tadašnji mladi činovnik Ministarstva spoljnih poslova.

Miloš Crnjanski i melanholija sela: Kako „Lirika Itake“ čuva ono što nismo izgovorili o svom kraju
U jednoj od najtiših knjiga srpske književnosti, „Lirika Itake“, Crnjanski ne opisuje mesto, već osećanje – ne zavičaj, već trag koji ostaje u čoveku kad ode. U tom tekstu, selo nije prostor, već rana, uspomena i neizgovorena reč.
Ovim je Vida po hiljaditi put podržala svog spruga u njegovo radu na pisanju. Iako je usput morao da radi kao knjigovođa obućarske radnje „Helstern“ na Bond stritu i raznosio je knjige firme „Hačards“ na londonskom Pikadiliju. Crnjanski nikada nije prestao da piše. Težinu tog života delom je preneo u svojoj knjizi "Roman o Londonu", jednom od najvećih romana srpske književnosti.
Bili su zajedno sve do smrti Miloša Crnjanskog 1977. godine. Preminuo 30. novembra te godine, pošto je prestao da uzima hranu i lekove, u 84. godini života. Sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju.
Deset meseci nakon njegove smrti i Vida je umrla sa njegovim stihovima na uzglavlju:
- A kad mi glas i oči dah upokoje, ti ćeš me, znam, uzeti u krilo svoje.
Iako je u svom testamentu izrazila želju da počiva u istom grobu sa mužem Milošem, Vida je sahranjena u porodičnoj grobnici Ružića. Prema poslednjim saznanjima, njena želja još uvek nije ispunjena.

Zadužbina kraljice koja je volela Srbiju: priča o manastiru Gradac
Na obroncima Golije, u tišini guste šume i među izvorima bistre vode, stoji manastir Gradac – veličanstvena zadužbina kraljice Jelene Anžujske. Njegova istorija, arhitektura i priče o osnivačici govore o vremenu u kojem su žene retko imale priliku da ostave svoj trag, a ona je to učinila na najlepši način – darujući Srbiji hram jedinstvene lepote.

Od Seobe Srba do kraljevskog ateljea – put Paje Jovanovića
Među srpskim slikarima, ime Paje Jovanovića zauzima posebno mesto. Njegove raskošne istorijske kompozicije i majstorski portreti osvojili su evropske galerije i dvorove, a njegovo ime postalo sinonim za spoj umetnosti, preciznosti i kosmopolitskog duha.

Tri krune Nemanjića – priča o sinovima prvog srpskog kralja
Kada je 1217. godine u manastiru Žiča, pred rukom svog brata arhiepiskopa Save, Stefan Prvovenčani postao prvi kralj Srbije, započeo je novu epohu srpske državnosti. Njegovi sinovi – Radoslav, Vladislav i Uroš I – nasledili su krunu i nastavili očev put, ali svaki od njih na drugačiji način, kroz saveze, trgovinu i političke izazove srednjovekovne Evrope.

POTEGAO PIŠTOLJ NA KOLEGU, SVEČANO OTVORIO WC NA SPLAVU: Filmska životna priča Pavla Vuisića, ostavio čak TRI TESTAMENTA
Ljubav našeg naroda prema Pavlu Vuisiću kao glumcu proporcionalna je našoj potpunoj neupućenosti u njegovu biografiju, privatni život, politička gledišta i svetonazor, depresiju koju je lečio alkoholom, i njegovu omrazu prema glumi.

Mihajlo Pupin – dečak iz Idvora koji je pravio svoje prve izume
Pre nego što je postao svetski poznat naučnik, pronalazač i profesor na Kolumbija univerzitetu, Mihajlo Pupin bio je radoznali dečak iz banatskog sela Idvor. Njegovo detinjstvo bilo je ispunjeno igrom, ali i neutaživom željom da otkriva kako stvari funkcionišu.
Komentari(0)