Gde treba PRESEĆI SLAVSKI KOLAČ, kod kuće ili u crkvi: Dobro je da domaćini urade ovo za BLAGOSTANJE i zdravlje porodice
Obeležavanje krsne slave u Srbiji prate brojni običaji. Slavska sveća, slavska ikona, kandilo, slavski kolač, ponekad jedan, dva a u nekim domaćinstvima i tri kolača- neke porodice ih seku sve na dan slave, a u nekim kućama jedan kolač se seče uoči praznika, jedan sutradan, a treći dan nakonvažnog datuma. A gde je najbolje preseći slavski kolač- kod kuće ili u crkvi?
Iako naravno nikako nije pogrešno ni prseći slavski kolač kod kuće, najbolje bi bilo da domaćin odnosno svečar ode na dan slave u svoju parohijsku crkvu, sa slavskim kolačem koji će zatim osveštava i seče, a zatim i da prisustvuje liturgiji.
Ukoliko domaćin nije u stanju da odnese slavski kolač u crkvu, to može uraditi drugi član porodice. Sečenju i osveštavanju kolača može prisustvovati cela porodica. Praksa pokazuje da pojedini domaćini odu u crkvu na dan krsne slave, a da nakon liturgije odu kući gde se seče kolač. Neki pozivaju sveštenika u svoj dom kako bi prisustvovao tome.
Sečenje kolača u crkvi
Sveštenika treba obavestiti na vreme ukoliko se kolač seče u crkvi, to bi trebalo obaviit ujutru, pre ili posle liturgije ili Jutrenja.
Možda vas zanima:
Kako da vam se slavski kolač ne "rascveta" po površini: Trik zbog kojeg zadržava belinu
Slava je nezamisliva bez tri glavna simbola – žita, vina i slavskog kolača.
Neobična tradicija iz zapadne Srbije: Kako se čuva obred slavskog kolača u selu Svilajnac
U srcu zapadne Srbije, selo Svilajnac krije jednu od najneobičnijih tradicija vezanih za pravljenje slavskog kolača. Za razliku od uobičajene porodične pripreme, ovde je pravljenje kolača zajednički čin cele zajednice, čime se obezbeđuje očuvanje starih običaja i jačanje kolektivnog duha.
Možda vas zanima:
Kako da vam se slavski kolač ne "rascveta" po površini: Trik zbog kojeg zadržava belinu
Slava je nezamisliva bez tri glavna simbola – žita, vina i slavskog kolača.
Neobična tradicija iz zapadne Srbije: Kako se čuva obred slavskog kolača u selu Svilajnac
U srcu zapadne Srbije, selo Svilajnac krije jednu od najneobičnijih tradicija vezanih za pravljenje slavskog kolača. Za razliku od uobičajene porodične pripreme, ovde je pravljenje kolača zajednički čin cele zajednice, čime se obezbeđuje očuvanje starih običaja i jačanje kolektivnog duha.
Možda vas zanima:
Kako da vam se slavski kolač ne "rascveta" po površini: Trik zbog kojeg zadržava belinu
Slava je nezamisliva bez tri glavna simbola – žita, vina i slavskog kolača.
Neobična tradicija iz zapadne Srbije: Kako se čuva obred slavskog kolača u selu Svilajnac
U srcu zapadne Srbije, selo Svilajnac krije jednu od najneobičnijih tradicija vezanih za pravljenje slavskog kolača. Za razliku od uobičajene porodične pripreme, ovde je pravljenje kolača zajednički čin cele zajednice, čime se obezbeđuje očuvanje starih običaja i jačanje kolektivnog duha.
Na dan slave domaćin u crkvu donosi slavski kolač i žito, uvijene u čistu belu tkaninu, kao i malo crvenog vina u bočici i manju sveću, koju stavlja u žito i zapali je da gori dok se običaj obavlja. Domaćina može zameniti i član porodice.
U crkvu treba poneti hartiju sa imenima svih članova porodice, koje će sveštenik pomenuti tokom molitve.
Sveštenik u epitrahilju započinje sečenje kolača uz reči: "Blagosloven Bog naš, svagda, sada i uvek i u vekove vekova, amin", potom sledi Trisveto, molitva Presvetoj Trojici i molitva Oče naš. Kadi se žito, kolač i vino, otpeva tropar svetiteljki i čuta molitvu nad žitom, piše na sajtu Srpska slava. Sveštenik zatim blagosilja vino i slavski kolač, moleći Boga da primi prinetu žrtvu u spomen svetitelja koji se slavi.
Uzimajući kolač seče ga sa donje strane unakrst, preliva ga vinom unakrst, pa ga sa svečarom okreće pevajući tropare: "u prvoj pesmi govori se o mučenicima i svetitelju koga slavimo, koji su molitvenici naši pred Bogom i učitelji vere i moralne čistote", "u drugoj pesmi se proslavlja Hristos, koji je pohvala apostolima i radost mučenicima", a "u trećoj pesmi se iskazuje javljanje Sina Božijeg u ljudskom telu, rođenjem".
U okretanju kolača svi učestvuju, time se liturgijsko osećanje prenosi na samu slavu. Prelome kolač napola, držeći svaki svoju polovinu. Ljubeći kolač, sveštenik govori: „Hristos posredje nas” („Hristos među nama”). Domaćin ljubi slavski kolač i odgovara: „I jest i budet”. („I jeste i biće”).
To se radi tri puta. Svečar prima kolač od sveštenika, uzima žito i nosi ga kući, gde ga stavlja na sto ili pred ikonu. Zapali kod kuće slavsku sveću, okadi je, a potom i ikonu i sve domaće, pa se svi zajedno pomole Gospodu i svome svetitelju.
Sečenje kolača kod kuće
Ako se kolač seče u domu, domaćin sa članom ili članovima porodice, nakon što se vrati iz crkve sa Jutrenja ili Svete liturgije, dočekuje sveštenika, koji će- ako je pozvan, doći u zakazano vreme da preseče slavski kolač.
Sto sa slavskom svećom treba namestiti pred ikonom slave. Na sto napred treba staviti slavsku sveću, sa leve strane postaviti slavski kolač, sa desne žito, u sredini čaša ili bokal sa cvenim vinom, uz kolač nož, tamjan i hartiju na kojoj su ispisana imena svih članova porodice da bi ih sveštenik u molitvi pomenuo. Žeravica treba da bude pripremljena da bi se stavila u kadionicu. Kandilo pred ikonom pali se ujutru.
Kada sveštenik dođe u dom svoga parohijana, ulazeći pozdravlja ga evanđelskim rečima: "Mir domu ovom i onima koji žive u njemu!". Na ovaj pozdrav domaćin odgovara: "Amin. Božedaj!", piše na sajtu Srpska slava.
Kada se svi okupe, a domaćin zapali slavsku sveću, svešteniku se odmah daje žeravica u kadionicu, on zatim stavlja tamjan i prvo kadi dom ( "Nek se uznese molitva moja kao kadilo pred Tobom, Gospode!").
Sveštenik potom čita molitvu za osvećenje žita, slavskog kolača i vina. Pred ikonom podiže slavski kolač, kao našu žrtvu u slavu Božiju i čast svetiteljke koju slavimo. Seče se kolač, unakrst se prelije vinom, sveštenik sa domaćinom okreće slavski kolač pevajući ove tri pesme: I "Svjati mučenici…", II "Slava tebje, Hriste Bože…", III "Isaije likuj…". Sve je mnogo svečanije kada porodica pa sveštenikom peva ove pesme, pa ih treba naučiti.
Kad se sve tri pesme otpevaju, sveštenik lomi kolač sa domaćinom ili onim koji ga zamenjuje, svi članovi porodice prilaze i celivaju kolač. Sveštenik im se obraća rečima: "Hristos posredje nas", što znači: "Hristos među nama!" Na to se odgovara: "I jest i budet!", što znači: "I jeste i biće!"
Sveštenik govori molitvu u kojoj pominje imena svih ukućana koja su ispisana na posebnoj hartiji koja se nalazi na stolu. Na kraju svi prisutni pristupaju da celivaju krst. Zatim se slava čestita, navodi se na pomenutom sajtu.
Ukoliko sveštenik ne prisustvuje sečenju slavskog kolača, taj običaj obavlja domaćin sa članom porodice, uz izgovaranje molitive.
(blic)
Manastir koji su Srbi gradili vinom i pesmom: Reževići i zavet Stefana Prvovenčanog
Na samo nekoliko koraka od mora, u brdima iznad Petrovca, krije se srpski manastir koji je vekovima bio utočište careva, pesnika i hajduka
Kako je Dobrica sa 4 razreda osnovne škole uspeo da napiše najpotresniju pesmu o Srbiji: Kada je pročitana, odrasli ljudi su plakali
Niko adekvatniji nije bio da nosi ime Dobrica od našeg pisca Dobrice Erića koji je napisao neverovatne pesme o Srbiji, pretočivši ih u čist melem za dušu
Spalili mu sve što je imao, dane provodio u vozu, a svojim pesmama stvorio naše najveće pevače: Kad je ovo doživeo, odlučuje da umre
Duško Trifunović je u svaku svoju pesmu utkao svoje duboke emocije, zato su i danas veliki hitovi.
Zašto su naši stari verovali da pčele razumeju tugu? Zaboravljeno srpsko verovanje o „javljanju smrti pčelama”
U staroj Srbiji postojalo je pravilo da se pčelama mora saopštiti ako je neko umro u kući – inače će ugibati ili napustiti košnicu.
Sveti pragovi i duhovne raskrsnice: Kada se „otvaraju nebesa“ i zašto se tada ništa ne dira
U narodnoj tradiciji, određeni dani nisu bili samo praznici – bili su duhovni pragovi, vremenske kapije između sveta živih i sveta nevidljivih sila.
Komentari(0)