SRPSKA VERZIJA PEPELJUGE: Zabeležio je Vuk Stefanović Karadžić, glavna junjakinja se zvala Mara
Svi motivi u Vukovoj verziji nisu slučajni i inspirisani su životom devojke u siromašnoj patrijarhalnoj porodici
Srpsku verziju bajke o Pepeljugi zabeležio je Vuk Stefanović Karadžić 1853. u Beču, kao srpsku narodnu umotvorinu, delimično se oslanjajući na prvobitne verzije.
U njegovoj varijanti glavna junakinja zove se Mara, ne ide na bal i ne nosi cipelice, već u papučama nedeljom odlazi na liturgiju u crkvu.
Najviše vremena provodi pored vatre i pepela, pa je tako prozvana Pepeljuga. NJena nesreća počinje u trenutku kad joj je u jamu, uz koju je prela, upalo vreteno, zbog čega joj se majka pretvorila u kravu.
Možda vas zanima:
Ko je bio sin Vuka Karadžića? Živeo razuzdanim životom, a danas mu se ne zna za grob, isplivala frapantna istina
Polagao je nade u sina, misleći da će imati sjajnu budućnost i imresivnu karijeru, ali Vukov naslednik je krenuo stanputicom.
BORA MI, GLOGA MI Zašto se Srbi vekovima kunu baš u bor i glog i šta je prava priča iza te zakletve
Tajna srpske zakletve i drveća koje spasava svet od propasti
Možda vas zanima:
Ko je bio sin Vuka Karadžića? Živeo razuzdanim životom, a danas mu se ne zna za grob, isplivala frapantna istina
Polagao je nade u sina, misleći da će imati sjajnu budućnost i imresivnu karijeru, ali Vukov naslednik je krenuo stanputicom.
BORA MI, GLOGA MI Zašto se Srbi vekovima kunu baš u bor i glog i šta je prava priča iza te zakletve
Tajna srpske zakletve i drveća koje spasava svet od propasti
Možda vas zanima:
Ko je bio sin Vuka Karadžića? Živeo razuzdanim životom, a danas mu se ne zna za grob, isplivala frapantna istina
Polagao je nade u sina, misleći da će imati sjajnu budućnost i imresivnu karijeru, ali Vukov naslednik je krenuo stanputicom.
BORA MI, GLOGA MI Zašto se Srbi vekovima kunu baš u bor i glog i šta je prava priča iza te zakletve
Tajna srpske zakletve i drveća koje spasava svet od propasti
Zla maćeha naređuje da se krava zakolje i na prevaru da devojci da jede njeno meso. Nakon spoznaje da je prevarena, Mara se veoma rastuži, ali joj pomoć pružaju kravine čarobne kosti.
Svi motivi u Vukovoj verziji nisu slučajni. Nastala je u siromašnoj patrijarhalnoj sredini, pa je razumljivo što devojka nosi papuče. Liturgija je bila jedna od retkih prilika u kojima je srpska devojka mogla svečano da se obuče, a na kraju maćeha je Maru od princa sakrila pod korito.
Razotkrio ju je petao kada je skočio i glasno zakukurikao. U skladu s narodnim verovanjima, upravo ova domaća životinja najavljuje dan i prestanak delovanja zlih sila. Dobre vile koje pomažu Pepeljugi zamenjuje majka pretvorena u kravu, a i kad je zakolju, Pepeljuga odlazi na njen grob kad god joj je teško.
Inače, u srpskom folkloru obeležje groba voljenih osoba označava mesto spasenja onih koji ostaju da žive. Jasna poruka Vukove verzije ove bajke puna je narodne tradicije, biblijskih, srpskih i narodnih mitova, sa jasnom porukom da dobri ljudi uvek budu nagrađeni.
Zašto se gledalo da li se dim diže pravo: Znak dobra, zla i tihe poruke neba
U staroj srpskoj tradiciji dim nije bio samo posledica vatre – bio je poruka, predskazanje i pokazatelj duhovnog stanja kuće i naroda
Zašto se ognjište nije gasilo ni leti: Tajna plamena koji čuva kuću i dušu
Ognjište u staroj srpskoj kući bilo je više od mesta za vatru – bilo je srce doma, molitva predaka i tiha zaštita od svakog zla
Danas su Mitrovske zadušnice: Dan kada duše predaka dolaze da vide jesmo li ih zaboravili
U tišini groblja, uz sveću, koljivo i molitvu, Srbi danas obeležavaju dan koji nije ni tuga ni praznik – već veza između nas i onih koji su nas gledali kad smo prvi put udahnuli
Turci su raskopali Skenderbegov grob i kosti nosili kao amajliju: Albanski nacionalni heroj je Srbin, njegova porodica počiva u Hilandaru
Đurađ Kastriot je rođen u porodici srpskog porekla. Otac mu se zvao Ivan, a majka Vojislava (Vojsava). Ivan i Vojislava imali su četiri sina i pet kćeri. Zvali su se Repoš, Staniša, Konstantin, Đurađ, Mara, Jela, Angelina, Vlajica i Mamica.
Veliko otkriće kod Prijepolja, arheolozi ostali u čudu: Pronašli pečat koji menja tok celog istraživanja, manastir nije posvećen Svetom Petru i Pavlu, već Svetom Simeonu Mirotočivom
Najnovija arheološka istraživanja sprovedena u manastiru Pustinja kod Prijepolja otkrila su istorijsku istinu koja menja dosadašnja saznanja. Iako se decenijama verovalo da je u pitanju manastir posvećen Svetom Petru i Pavlu, arheolozi su pronašli olovni pečat sa likom Svetog Simeona Mirotočivog, što potvrđuje da je manastir zapravo posvećen ovom svetitelju.
Komentari(0)