"DOLAZIM IZ MUSLIMANSKE PORODICE, PO NACIONALNOSTI SAM SRBIN" Ovako je Meša rešio misteriju porekla,a Muslimani zamerili
Jedan od najvećih pisaca, čije je poreklo i opredeljenje kristalno jasno, mnogi su dovodili u pitanje, pa je dao plastično objašnjenje
Srpski književnik Mehmed Meša Selimović (1910-1982) pisac jednog od najvećih romana na srpskom jeziku “Derviš i smrt”.
Mehmed Meša Selimović rođen je 26. aprila 1910. godine u Tuzli. U rodnom gradu završio je osnovnu školu i gimnaziju. Godine 1930. upisao se na studijsku grupu srpskohrvatski jezik i jugoslovenska književnost Filozofskog fakulteta u Beogradu. Diplomirao je 1934. godine, a od 1935. do 1941. godine je radio kao profesor Građanske škole, a potom je 1936. postavljen za suplenta u Realnoj gimnaziji u Tuzli.
Selimović, kako je sam otkrio – potomak je srpske porodice Vujovića – završio je Filozofski fakultet u Beogradu i do Drugog svjetskog rata bio je profesor u gimnaziji u rodnoj Tuzli.
Možda vas zanima:
"ZAŠTO SE VI MEHMEDE SELIMOVIĆU IZJAŠNJAVATE KAO SRBIN?" Kada mu je Meša odgovorio na ovo pitanje u sali je nastao MUK
U sred Zagreba su mu postavili ovo pitanje a njegov odgovor ih je ućutkao sve.
"ZAŠTO SE VI MEHMEDE SELIMOVIĆU IZJAŠNJAVATE KAO SRBIN?" Kada mu je Meša odgovorio na ovo pitanje u sali je nastao MUK
U sred Zagreba su mu postavili ovo pitanje a njegov odgovor ih je ućutkao sve.
Možda vas zanima:
"ZAŠTO SE VI MEHMEDE SELIMOVIĆU IZJAŠNJAVATE KAO SRBIN?" Kada mu je Meša odgovorio na ovo pitanje u sali je nastao MUK
U sred Zagreba su mu postavili ovo pitanje a njegov odgovor ih je ućutkao sve.
"ZAŠTO SE VI MEHMEDE SELIMOVIĆU IZJAŠNJAVATE KAO SRBIN?" Kada mu je Meša odgovorio na ovo pitanje u sali je nastao MUK
U sred Zagreba su mu postavili ovo pitanje a njegov odgovor ih je ućutkao sve.
Možda vas zanima:
"ZAŠTO SE VI MEHMEDE SELIMOVIĆU IZJAŠNJAVATE KAO SRBIN?" Kada mu je Meša odgovorio na ovo pitanje u sali je nastao MUK
U sred Zagreba su mu postavili ovo pitanje a njegov odgovor ih je ućutkao sve.
"ZAŠTO SE VI MEHMEDE SELIMOVIĆU IZJAŠNJAVATE KAO SRBIN?" Kada mu je Meša odgovorio na ovo pitanje u sali je nastao MUK
U sred Zagreba su mu postavili ovo pitanje a njegov odgovor ih je ućutkao sve.
Po izlasku iz ustaškog logora 1943. otišao je u partizane, a posle rata je bio direktor drame Narodnog pozorišta u Sarajevu, umetnički direktor “Bosna-filma” i glavni urednik izdavačke kuće “Svjetlost”.
Zbog progona, kojem su ga podvrgli bosanski komunisti, prešao je u Beograd i u njemu ostao do smrti.
Meša Selimović bio je član Srpske akademije nauka i umetnosti.
Roman “Derviš i smrt”, jedan od najznačajnijih u srpskoj literaturi, odlikuje se osobenošću tretiranja teme, gustinom opservacije čovjekovog života u tragičnim okolnostima i refleksijama o ljudskoj egzistenciji.
Ovaj roman je inspirisan ličnom tragedijom pisca, pošto je Mešin brat, takođe partizan, streljan krajem rata iz banalnog razloga – uzeo je komad nameštaja iz magacina.
Meša Selimović je u nekoliko navrata objasnio svoju nacionalnu pripadnost i svoj pogled na BiH.
U testamentalnom pismu Srpskoj akademiji nauka i umetnosti iz 1976. Selimović navodi:
– Potičem iz muslimanske porodice, a po nacionalnosti sam Srbin. Pripadam srpskoj literaturi, dok književno stvaralaštvo u BiH, kome takođe pripadam, smatram samo zavičajnim književnim centrom, a ne posebnom književnošću srpskohrvatskog književnog jezika.
On je napisao i da jednako poštuje svoje poreklo i svoje opredeljenje, jer je vezan za sve što je odredilo njegovu ličnost i rad.
– Svaki pokušaj da se to razdvaja, u bilo kakve svrhe, smatrao bih zloupotrebom svog osnovnog prava zagarantovanog Ustavom. Pripadam, dakle, naciji i književnosti Vuka, Matavulja, Stevana Sremca, Borisava Stankovića, Petra Kočića, Ive Andrića, a svoje najdublje srodstvo sa njima nemam potrebu da dokazujem…
Ovo pismo upućujem Srpskoj akademiji nauka i umetnosti sa izričitim zahtevom da se ono smatra punovažnim biografskim podatkom”, naveo je tada Selimović.
U svojoj knjizi “Sjećanja” Selimović ističe da je “užasan genocid koji su ustaše počele da provode protiv Srba u BiH, nečuveni zločini na koje se uho teško moglo naviknuti, jer takvo masovno varvarstvo nije bilo poznato u istoriji, stradanje čitavih srpskih krajeva, zatiranje svega živog – sve to je natjerivalo čovjeka da se odredi, ili da se suprotstavi ili da se demorališe.
"Nijedan profesor koga sam znao nije ni tako govorio, ni tako izgledao, ni tako istupao i suvereno vladao starim i najnovijim književnim izumima, znanjima i uvidima. Lakoća kojom se formulisao i održavao na paučini jezika, aforistika i logika koje je demonstrirao, svedočili su o jednom bogomdanom daru, bez drugih uverenja osim vere u umetnost ," reči su Matije Bećkovića o svom starijem kolegi Meši Selimoviću.
Žena koja je Meši priuštila da ima najtopliju postelju, popeglane košulje, poljubac pred odlazak na put, koja je umela da jasno kaže da poštuje volju svog supruga i da sa njim ide ako treba i na kraj planete po njihov komad sreće, zvala se Daroslava-Darka Božić.
Darkin Meša svakodnevno je uplovljavao u mulj ljudskim smicalicama, zlobnih jezika koji su umeli jedino da ruže kako bi skrenuli pažnju sa svog manjka dara da bilo šta korisno učine. Naročito se nalazio na meti političkih hajki i poslednji jezičak na vagi bila je njegova bolest i ignorisanje sredine u kojoj je živeo. Bili su potpuno apatični ka stanju čoveka koji ih je toliko zadužio svojim kako književnim, tako i društvenim angažmanom.
Nakon toga, sa porodicom iz Sarajeva Meša Selimović seli se za Beograd gde je imao prijatelje koji bi mu se našli ako zatreba. U jednom pismu svom prijatelju pred odlazak napisao je:
“Bosna je teška, teretna zemlja i ovdje nije lako živjeti, ako je čovjek samo za santimetar viši od prosjeka. Meni je slučaj dao taj santimetar, i osudio me na ispaštanje.”
Darka i Meša rešili su da spakuju svoj život u par kofera, ponesu svoje krpice sa sobom i zauvek napuste Bosnu. Šetajući Baščaršijom Meša je jednom piscu rekao: “Ja danas odlazim i više se nikada neću vratiti.” Tako je i bilo.
Sa svojom Darkom iz Sarajeva krenuo je put Beograda gde su ga čekali pouzdani prijatelji i novi život bez prekora, zlobe, sujetnih hitaca, političkih mišolovki.
Slavimo Lazarevu subotu! Praznik kome se deca posebno raduju: Na Vrbicu obavezno ispoštujte ove običaje
Vernici Srpske pravoslavne crkve danas slave Lazarevu subotu ili Vrbicu, praznik posvećen vaskrsenju pravednog Lazara iz Vitinije koga je Isus Hristos, prema predanju, vaskrsao iz mrtvih.
PRAVO BLAGO KOJE TREBA POSETITI Jedinstvena crkva brvnara krije NEPROCENJIVE ruske IKONE, a nalazi se ovde
- Prvobitan krov brvnare je sačuvan, samo je preko šindre dodat lim. Prorezi na hramu, puškarnice pokazuju da je postojao način da se od turske vojske na vreme odbrani i tada su u hramu ostajali nahrabriji Srbi koji su svojim životima branili veru, kaže za RINU jerej Jovan Sekulić, paroh orovički.
OVAKO SE PARTIJALO 60-TIH U BEOGRADU: Bilo je alkohola, onaj ko dođe sa novom pločom je bio heroj! (FOTO)
Ko najbolje razume vašu želju da odete na žurku, izlazite do kasno i zabavljate se sa društvom? Ko je osoba koja najviše voli da sluša dok joj pričate kako je bilo u provodu i uvek vam tutne koji dinar u džep „za piće“? Naravno baka. A da li ste se zapitali zašto je tako?
Danas se slavi SVETI VASILIJE ISPOVEDNIK: Uradite DVE stvari za oprost grehova
Pravoslavni vernici i Srpska pravoslavna crkva danas obeželavaju dan posvećen Prepodobnom Vasiliju Ispovedniku
IGRE PRESTOLA STAROG BEOGRADA: Životna priča Tomanije Obrenović, žene koja je promenila tok istorije!
Kažu da iza svakog uspešnog muškarca stoji jaka žena. Da je tako svedoči i sudbina Jevrema Obrenovića, mlađeg brata kneza Miloša, koji je imao privilegiju da život deli sa gospa Tomanijom. Iako su joj često pripisivali oštrinu i sklonost ka spletkama, u svojoj intimi ova oštroumna žene bila je samo majka koja je svim srcem radila za dobrobit svojih potomaka. A i kako ne bi, imala ih je devetoro.
Prodo veru za veceru.