Nedelja je u srpskoj tradiciji oduvek imala posebno mesto. Smatrala se danom odmora, okupljanja porodice i odlaska u crkvu, zbog čega su naši preci verovali da određene stvari tog dana ne bi trebalo raditi.

Mnogi od tih običaja sačuvali su se do danas, naročito u seoskim sredinama, gde se i dalje prenose s kolena na koleno. Iako ova verovanja nisu deo zvaničnog učenja Srpske pravoslavne crkve, predstavljaju važan deo narodne tradicije.

Nisu obavljali teške kućne i poljske poslove

Naši stari su smatrali da je nedelja dan kada bi trebalo napraviti predah od svakodnevnih obaveza. Posle jutarnjeg doručka odlazilo se na liturgiju ili se vreme provodilo sa porodicom, dok su teži poslovi, poput kopanja, oranja, cepanja drva, velikog spremanja kuće ili radova u polju, ostavljani za neki drugi dan.

Verovalo se da će onaj ko poštuje nedelju imati više mira u domu i uspeha u poslu tokom cele sedmice. Naravno, svakodnevni poslovi koji nisu mogli da čekaju, poput pripreme hrane ili brige o stoci, obavljali su se i nedeljom.

Nisu pozajmljivali hleb i so

U mnogim krajevima Srbije postojalo je verovanje da se nedeljom iz kuće ne iznose hleb, so, kvasac ili žar iz ognjišta.

Narod je govorio da su upravo hleb i so simbol sitosti, blagostanja i domaćinske sreće. Zato se verovalo da njihovim pozajmljivanjem na dan odmora simbolično iz kuće odlaze napredak i obilje. Ovaj običaj nije bio pravilo u svim krajevima Srbije, ali je bio široko rasprostranjen i mnoge porodice su ga poštovale iz poštovanja prema precima.