Postoje razna verovanja u običaji kada je u pitanju obeležavanje krsne slave, zato se vrlo lako ljudi zbune i ne znaju šta je zaista u skladu sa verom, a šta nije. Upravo jednu od najvećih nedoumica razrešio je Protojerej Eparhije šumadijske Srećko Zečević. Naime, mnogi Srbi se zbunjuju kod pitanja kada bi otac trebalo da preda sinovima slavu, a mi vam donosimo pravi odgovor.
Naši preci su bili mnogobošci. Svako pleme i svaki dom je imao svoje božanstvo, koje je bilo veoma poštovano - kao zaštitnik. Kada su Srbi primili hrišćanstvo pod uticajem Vizantije, veoma su se teško odricali stare tradicije i običaja. U zamenu za te običaje, uzeli su da slave jednog hrišćanskog sveca, i to onog na čiji su dan primili Sveto krštenje.
Srbi nisu prekidali ovu tradiciju. Mogli su da promene i ime, i prezime, i mesto stanovanja, ali se Krsne slave nisu odricali i nisu je menjali. Sve do vremena komunizma, kada su se u mnogim domovima slavske sveće ugasile.
Način proslavljanja se razlikuje od mesta do mesta, delimično izmenjen usled stranih uticaja, a delimično usled smanjenja broja članova domaćinstva. Elementi koji su uvek prisutni u proslavljanju su: ikona, paljenje sveće, lomljenje slavskog kolača, panaija (koljivo, žito), vino kojim se kolač ili koljivo preliva, dizanje u slavu, pomen mrtvima.
Kako se pravilno slavi svetitelj?
Važno je da se krsna slava proslavi onako kako je propisala sveta Crkva i kako nam je od naših starih ostalo. Sve nepravilnosti koje se danas javljaju, kao što je spremanje mrsnih jela u posne dane, neumereno korišćenje alkohola, ružne reči i psovke, pušenje pored slavske sveće i drugo, vrlo su štetne. Bolje je da ne slavimo, nego da ovako vređamo našeg svetog zaštitnika.
Komentari (0)