Većina Kalmika naseljavala se po tadašnjoj krajnjoj periferiji Beograda, a jedna kalmička kolonija postojala je i u ataru Malog Mokrog Luga. Tamo je 1929. godine izgrađen budistički hram, prvi u Srbiji i drugi u Evropi.

Kalmike je srpsko stanovništvo zbog kosih očiju i izduženog lica, pogrdno nazivalo Kinezima. Međutim, oni su vremenom prihvaćeni pošto su se meštani uverili da im niko neće nametati novu religiju koja je s Kalmicima stigla u Srbiju.

Kalmici su radili kao kočijaši, rabadžije i krojači, a mnogi su se zapošljavali u ciglanama na obodu grada. 

Oni su u tom hramu redovno obavljali verske obrede sve do Drugog svetskog rata, ali su po njegovom završetku, kao narod koji je već pobegao od komunizma, odlučili da odu u druge zemlje. Na mestu gde je nekada bio hram, kasnije je bila firma "Budućnost"

Kada Stiven Sigal boravio u Srbiji, on je kao najpoznatiji budista izrazio želju da obnovi Kalmički hram, ali do toga još uvek nije došlo.