"ČESTITAM GOSPOĐICE, UŠLI STE U PAKAO": Bila je 1. žena DOKTOR NAUKA u SRBIJI, a zbog bolnog razloga danas nema ni GROB
Ksenija Atanasijević bila je prva žena doktor nauka u Srbiji, a njena životna priča protkana je neverovatnim detaljima.
Godine 1894. u februaru je rođena Ksenija Atanasijević, filozof i jedna od najobrazovanijih žena svog doba kod nas. Rođena je u veoma uglednoj porodici, a pretežno se družila sa pesnicima i učenim ljudima.
"Naša je sveta dužnost da ne razvejavamo i ne rasparčavamo svoju duhovnu tekovinu. Jer, makoliko jada i udaraca da je čovek primio i podneo, on je pobednički isplivao iz svih mutnih vrtloga života, ako je uspeo da održi neoštećenu svoju individualnost i da u potpunosti spase svoja unutrašnja važenja. A najveće je postignuće umreti sa svešću da se pod teretom postojanja nismo slomili." (Ksenija Atanasijević, "Smisao i vrednost egzistencije")
Posebno se bavila filozofijom morala i položajem žena. Njeni prvi radovi bili su iz književnosti. Sa najvišim ocenama diplomirala je 1920. na Beogradskom univerzitetu, na grupi za čistu filozofiju sa primenjenim filozofskim disciplinama i klasičnim jezicima, a potom odlazi na jednogodišnje postdiplomske studije u Pariz, piše nationalgeographic.rs.
Doktorsku tezu "Brunovo učenje o najmanjem" odbranila je 20. januara 1922, takođe sa najvišom ocenom i tako postala prva žena u Srbiji koja je stekla titulu doktora nauka na Beogradskom univerzitetu, a potom i prva žena docent i prva žena vanredni profesor kod nas.
Prokrčila je put svim budućim ženama univerzitetskim profesorima u našoj zemlji, ali kada je počela da predaje na Filozofskom fakultetu već na prvoj sednici kojoj je prisustvovala Tihomir Đorđević joj je rekao: "Čestitam gospođice, ušli ste u pakao!".
Svojim predavanjima iz filozofije izazivala je divljenje i poštovanje studenata, ali je baš time zasmetala kolegama i na kraju, zahvaljujući spletkama i podmetanjima, udaljena je sa Univerziteta.
Iako je ostala bez posla i prihoda nije odustala od svog rada, od društvenog aktivizma, pisanja i bavljenja filozofijom. Nakon udaljavanja sa Univerziteta radila je u Ministarstvu prosvete, zatim u Univerzitetskoj i Narodnoj biblioteci Srbije.
Bila je među prvima u našoj sredini, a i u Evropi, koji su pisali protiv nacionalsocijalizma i osuđivali progon Jevreja.
Njena bibliografija ima više od 450 jedinica, a prevođena je na nemački, francuski, holandski, bugarski, češki... Iako u domovini nije dobila nijedno društveno priznanje još kao mlada naučnica proglašena je za počasnu građanku Atine, a 1939. odlikovana je u Bugarskoj.
U svojoj biografiji 1972. kaže o sebi, u trećem licu jednine: "Piše ono što joj se čini da treba još da kaže. Više od svega, želi da zlo u čoveku i u svetu postane manje."
Preminula je 1981. godine u Beogradu. Sahranjena je na Novom groblju.
Kako nije imala potomstvo i bliske srodnike, nije bilo nikoga ko bi osećao potrebu da plaća godišnju naknadu za održavanje njenog grobnog mesta. Nekoliko godina nakon smrti, njeni posmrtni ostaci su ekshumirani i pohranjeni u masovnoj grobnici bezimenih i zaboravljenih. Ksenija Atanasijević od tada nema grob. Uspomena na nju ostala je u sećanju i mislima malog broja njenih sunarodnika.
Lepote Srbije su i na Viberu gde vam donosimo razne priče, pridružite se našoj zajednici.
Ukoliko volite predivne fotografije naše zemlje, zapratite našu Instagram stranicu.
BONUS VIDEO:
"OVO JE NAJTEŽA VRLINA KOJU HRIŠĆANIN TREBA DA STEKNE" Vladeta Jerotić je znao kako da se čovek izbori sa teškoćama
Vladeta Jerotić jednom prilikom je jasno objasnio koja je to najteža hrišćanska vrlina koju svaki čovek treba da savlada.
Rođeni i odrasli u muslimanskim porodicama, ovi naši pevači su odlučili da slave slavu po pravoslavnim običajima: Jedan nikada nije ušao ni u džamiju
Pojedini pevači muslimanske veroispovesti odlučivali su da uprkos svojoj religijskoj pripadnosti obeležavaju pravoslavnu slavu. Ova pojava izaziva pažnju javnosti jer osvetljava složene odnose tradicije, identiteta i zajedničkog kulturnog nasleđa na Balkanu
Recept: Tarana sa orasima i medom – slatko jelo iz sirotinjske kuhinje koje danas pravi samo poneka baka
Nije ni kolač, ni doručak, a hranila je generacije. Slatka tarana sa orasima i medom bila je jelo za dane kad nema puno – ali ima duše, volje i tople vode
Zaboravljeni običaj: U novembru se ne ostavlja kuća prazna, makar „da pas laje“
Kada su dani kratki, a noći duge, u srpskom narodu se znalo – kuća ne sme da ostane sama. Makar neko da prespava, da se čuje glas, da pas zalaje. Tišina kuće bez duše zimi se smatrala lošim znakom.
Zrno u kesi, češalj pod jastuk: Predmeti koje su žene u novembru stavljale „za sreću“
U narodnom verovanju, novembar je vreme kada se duša zatvara, a kuća mora da se „utvrdi“ sitnicama koje znače mnogo – obični predmeti koji štite dom, decu i zdravlje
Komentari(0)