Svrgnut, pa oteran u LUDNICU: Princ Đorđe Karađorđević i Tito su zajedno prizivali mrtve
Šta je povezivalo nesuđenog kralja, čiji je život bio i ostao pod velom misterije, princa Đorđa Karađorđevića i maršala Zašto ga je Tito toliko uvažavao i šta se noću dešavalo na Davorjankinom grobu
Kralj Petar je imao trojicu sinova, a Đorđe Karađorđeviće je bio najstariji i nesuđeni monarh Srbije. NJegov život bio je dostojan najuzbudljivijeg filma. U mladosti su mu bili oduzeti presto i čast, a više je poštovanja doživeo od nemačkog okupatora i kasnije komunista nego od svoje porodice. Na kraju, jedini je Karađorđević koji je nakon oslobođenja 1944. ostao da živi u Srbiji i Beogradu. A Tito ga je uvažavao i čak mu nudio da živi u okviru kompleksa Belog dvora.
Pravi Karađorđe
Đorđe je ime dobio prema pradedi - Crnom Đorđu, odnosno Karađorđu, vođi Prvog srpskog ustanka. Na pradedu je imao neukrotivu i neobuzdanu narav.
Princ Đorđe je ima nezgodnu narav
Možda vas zanima:
TAJNA KRALJEVSKOG DVORA: Skandal u Vrnjačkoj Banji – zašto je princ Đorđe Karađorđević nabavio tigra i šta je to otkrilo o Obrenovićima
Skandali, burne naravi i ekstravagantni potezi bili su deo svakodnevice srpskih kraljevskih porodica. Međutim, jedan događaj prevazilazi sve uobičajene priče – dramatičan susret sa tigrom u Vrnjačkoj Banji koji je otkrio tajnu dvorca Obrenovića.
Kralj koji to nikada nije postao - Od heroja sa Mačkovog kamena do zatvorenika u sopstvenoj zemlji
Princ Đorđe Karađorđević (1887–1972) bio je najstariji sin kralja Petra I Karađorđevića i kneginje Zorke Petrović-Njegoš. Rođen je posle sestara Jelene (1884–1962) i Milene (1886–1887, umrla kao beba), a pre braće Aleksandra (1888–1934) i Andrije (1890, preminuo kao beba). Kao prvorođeni sin, od rođenja je bio predodređen da nasledi presto, ali je splet karaktera, tragičnih događaja i dvorskih intriga preokrenuo njegovu sudbinu.
Možda vas zanima:
TAJNA KRALJEVSKOG DVORA: Skandal u Vrnjačkoj Banji – zašto je princ Đorđe Karađorđević nabavio tigra i šta je to otkrilo o Obrenovićima
Skandali, burne naravi i ekstravagantni potezi bili su deo svakodnevice srpskih kraljevskih porodica. Međutim, jedan događaj prevazilazi sve uobičajene priče – dramatičan susret sa tigrom u Vrnjačkoj Banji koji je otkrio tajnu dvorca Obrenovića.
Kralj koji to nikada nije postao - Od heroja sa Mačkovog kamena do zatvorenika u sopstvenoj zemlji
Princ Đorđe Karađorđević (1887–1972) bio je najstariji sin kralja Petra I Karađorđevića i kneginje Zorke Petrović-Njegoš. Rođen je posle sestara Jelene (1884–1962) i Milene (1886–1887, umrla kao beba), a pre braće Aleksandra (1888–1934) i Andrije (1890, preminuo kao beba). Kao prvorođeni sin, od rođenja je bio predodređen da nasledi presto, ali je splet karaktera, tragičnih događaja i dvorskih intriga preokrenuo njegovu sudbinu.
Možda vas zanima:
TAJNA KRALJEVSKOG DVORA: Skandal u Vrnjačkoj Banji – zašto je princ Đorđe Karađorđević nabavio tigra i šta je to otkrilo o Obrenovićima
Skandali, burne naravi i ekstravagantni potezi bili su deo svakodnevice srpskih kraljevskih porodica. Međutim, jedan događaj prevazilazi sve uobičajene priče – dramatičan susret sa tigrom u Vrnjačkoj Banji koji je otkrio tajnu dvorca Obrenovića.
Kralj koji to nikada nije postao - Od heroja sa Mačkovog kamena do zatvorenika u sopstvenoj zemlji
Princ Đorđe Karađorđević (1887–1972) bio je najstariji sin kralja Petra I Karađorđevića i kneginje Zorke Petrović-Njegoš. Rođen je posle sestara Jelene (1884–1962) i Milene (1886–1887, umrla kao beba), a pre braće Aleksandra (1888–1934) i Andrije (1890, preminuo kao beba). Kao prvorođeni sin, od rođenja je bio predodređen da nasledi presto, ali je splet karaktera, tragičnih događaja i dvorskih intriga preokrenuo njegovu sudbinu.
Princ Đorđe je išao u vojnu školu u carskoj Rusiji, u Kadetski korpus cara Aleksandra Drugog gde je od kadeta skrivao plemićko poreklo. Deda mu je bio Nikola, a tetke su bile udate u Rusiji za ruske plemiće. NJegovo školovanje prekinuo je Majski prevrat 1903. kada su ubijeni kralj Aleksandar Obrenović i kraljica Draga. Odlučeno je da novi kralj bude knez Petar Karađorđević, koji je tada živeo u Ženevi. Od 1903. Đorđe je imao titulu prestolonaslednika, kao najstariji kraljev sin.
Đorđe je bio prestolonaslednik 1903, a ne mlađi brat Aleksandar koji je postao kralj.
Često je išao na Adu u ribarenje sa profesorom matematike i prijateljem Mikom Alasom. Đorđeva preka narav dovodila ga je u mnoge neprilike. Bio je u neprijateljstvu sa Nikolom Pašićem, Dragutinom Dimitrijevićem Apisom i oficirom Petrom Živkovićem. Za razliku od njega, Petrov mlađi sin Aleksandar je bio diplomatskog duha i takta i bio je Pašićev miljenik.
Ubistvo na dvoru
Jedan događaj bio je preloman za Đorđev život - ubistvo njegovog posilnog Stevana Kolakovića. U napadu besa prestolonaslednik ga je premlatio. Sve povrede bile su nanete udarcima noge i od povreda posilni je umro. Sahranjen je dan ranije nego što je rečeno njegovim srodnicim. Režimska štampa je pokušala da zataška zločin nazivajući ga "tajanstveno ubistvo", ali su srpski socijaldemokrati preko "Radničkih novina" započeli upornu kampanju, zahtevajući da se zločin kazni.
Štampa je bila zgrožena, princ nije kažnjen.
Ovaj događaj je izazvao veliku buru u srpskoj, a naročito austrougarskoj štampi, pa je Đorđe abdikacirao 27. marta 1909. godine. Novi prestolonaslednik postao je mlađi brat Aleksandar, koji je došao iz Petrograda. Đorđe je zadržao titulu princ i kraljević.
Dobar ratnik završio u ludnici
Princ Đorđe je učestvovao u oba balkanska i u Prvom svetskom ratu. Teško je ranjen u bici na Mačkovom kamenu kod Krupnja, septembra 1914. godine.
Ostao je u Toponici do dolaska Nemaca.
Posle smrti kralja Petra 1921, vlast je i zvanično preuzeo mlađi sin Aleksandar. Netrpeljivost između Đorđa i Aleksandra tada je sve više rasla. Princ Đorđe je uhapšen 1925. godine i godinama je boravio u zatvoru i "montirani" su lekarski izveštaji da je neuračunljiv.
Princ je bio Titov "miljenik"
Posle oslobođenja 1944. nova komunistička vlast sve članove dinastije Karađorđević proglasila je državnim neprijateljima, oduzela im državljanstvo i konfiskovala imovinu. Jedino je princ Đorđe ostao u Beogradu i živeo mirno u slobodi kao penzioner. U novembru 1944, nepunih mesec dana po oslobođenju Beograda, Đorđa je posetio general Peko Dapčević i ponudio princu službeni auto i vozača, što je Đorđe uz zahvalnost odbio.
Posle ubistva kralja Aleksandra 1934. u Marselju, princ Đorđe se ponadao da će biti pušten na slobodu. Međutim, knez-namesnik Pavle i kraljica Marija nisu imali želju da ga oslobode i on je u zatvoru dočekao i Drugi svetski rat. Oslobodili su ga Nemci.
Peko Dapčević je princu ponudio službeni auto, a Đorđe je odbio.
Kada je početkom 1945. usledio poziv od Josipa Broza Tita da dođe u zvaničnu posetu u Beli dvor, princ Đorđe je bio iznenađen. Otišao je više iz radoznalosti, a Tito ga je dočekao pozdravom: "Dobar dan, Vaše visočanstvo" dok mu je Đorđe odgovorio sa: "Dobar dan, druže maršale".
Od tada je Đorđe često navraćao u Beli dvor i sa Titom dugo šetao dvorskim kompleksom koji je nekada pripadao njegovoj porodici.
Davorjanka ga je ubeđivala da se preda Nemcima, ubili su je
Davorjanka Zdenka Paunović, 29 godina mlađa od maršala, bila je uz Tita tokom celog rata. Neki su kazivali da je toliko temperamentno vodila ljubav da je borcima bilo neprijatno zbog jecaja i uzdaha koji su dopirali iz Titovog šatora. Imala je veliki uticaj na Tita, a u vreme nemačkog desanta na Drvar čak ga je ubedila da se predaju Nemcima, jer je situacija izgledala bezizlazna. Tek kada mu je Sreten Žujović zapretio da će ga ubiti, Tito je odustao od predaje.Davorjanka Paunović umrla je zvanično od tuberkuloze u proleće 1946. godine, a nezvanično je ubijena, jer nije ćutala. Po Titovom naređenju, sahranjena je u krugu Belog dvora. Svaki dan je donosio crvenu ružu. Iste godine su mu funkcioneri vojne bezbednosti doveli kao Ličanku Jovanku Budisavljević.
Prema nekim navodima, Tito je u poverenju zamolio Đorđa, kao nekadašnjeg pripadnika tajnog društva "Tula", da ga uputi u tajne komunikacije sa umrlim dušama i odveo princa do groba voljene Davorjanke Paunović koja je bila sahranjena u dvorištu Belog dvora.
Princ Đorđe se oženio
Princ Đorđe umro je u Beogradu, u dubokoj starosti, 17. oktobra 1972. godine. Sahranjen je na Oplencu. Pored njega je sahranjena i žena Radmila, sa kojom se oženio pred kraj života.
Niko sa sigurnošću ne može da kaže šta se tada noću tamo dešavalo, da li je princ Đorđe pristao i spojio Tita sa njegovom ratnom ljubavi, ali je činjenica da je jedini Karađorđević koji je ostao u Srbiji nastavio da dolazi još neko vreme kod maršala u Beli dvor, a dobio je i penziju.
Lepote Srbije su i na Viberu gde vam donosimo razne priče, pridružite se našoj zajednici.
BONUS VIDEO:
Svoj talenat otkrila u vreme korone, a onda je hobi postao i posao: Jelena iz Čačka stvara heklane torbe na drvetu, stari zanat dobila je u nasledstvo
Upotreba pamuka u ručnim radovima, poput heklanja i pletenja, poznata je od davnina. Međutim, malo ko zna da se pamučni konac može koristiti i za izradu torbi od drveta, kao spoj prirodnog, umetničkog i modernog.
Bravo deco: Učenici Mašinsko-saobraćajne škole u Čačku kroz film oživeli lik i delo velikog Disa, Magdalena i Nikola sjajno doneli svoje uloge
Učenici Mašinsko-saobraćajne škole, nadahnuti životom i nasleđem zavičajnog pisca Vladislava Petkovića Disa, oživeli su njegovu autobiografiju i pesnički svet, od rodnog Zablaća pa sve do Krfa, mesta njegovog tragičnog kraja. Svo to putovanje pretočili su u film „Sa očima izvan svakog zla“. Ovo nije prvi put da profesorka srpskog jezika i književnosti Tamara Pantović sa svojim učenicima oživljava pisce i književna dela. Prošle godine to je bila Na Drini ćuprija, a ove godine Dis.
Narod je obožavao, a Miloš je varao na svakom ćošku: Kneginja Ljubica sahranila petoro dece, zbog jednog greha se kajala do kraja "Bog mi nikada neće oprostiti"
Za razliku od Karađorđeve supruge Jelene, koja je imala skromnu ulogu u javnom životu, kneginja Ljubica Obrenović bila je značajna ličnost u društvenim i političkim dešavanjima u Kneževini Srbiji u prvoj polovini 19. veka.
SKOČIO U LEDENU REKU DA SPASI DETE, PA SE RAZBOLEO: Patrijarhu Pavlu dali još 3 meseca života, a onda se dogodilo čudo
Patrijarh Pavle je smatrao da mu se bliži kraj, zbog čega je otišao u manastir Vujan da tamo preda dušu. Veruje se da se tada dogodilo čudo.
ČESTE KOD SRBA: Veruje se da ove navike privlače siromaštvo
Veruje se da atmosfera u kući treba da bude pozitivna.
Komentari(0)