Tokom nacističke okupacije u Drugom svetskom ratu, na tlu nekadašnje Kraljevine Jugoslavije, okupatori su u saradnji sa domaćim izdajnicima oformili nekoliko logora duž čitave teritorije. Od toga, na prostorima države Srbije, najveći je bio Banjički, koji je služio kao sabirni centar za prihvatanje zatovrenika iz čitave Srbije.
Prema istorijskim podacima, mnogi od njih su streljani, dok su drugi bili prebacivani u radne logore koje su Nemci držali u okupiranoj Evropi.
Zloglasni Banjički logor u kojem je život izgubio veliki broj Jevreja, Roma i Srba, oformljen je po naređenju nemačke okupatorske vlasti 1941. godine i bio je u funkciji sve do trećeg oktobra 1944. godine.
Za loakciju je odabrana nekadašnja kasarna 18. Pešadijskog puka na Banjici. Prema podacima, prvi zatovrenici su pristigli 9. maja i bili su uglavnom Jevreji i Romi. Nakon što je Beograd porglašen za Judenfraj (grad očišćen od Jevreja u vreme nacističke Nemačke), u njega su počeli da pristižu zarobljeni partizani i komunisti.
Sam logor je imao dve sekcije, jednu koja je bila pod nadležnosti kvinšliške Specijalne policije i druge pod nadležnosti Gestapoa. Nažalost, ovaj logor će ostati poznat u našoj istoriji kao mesto odakle je veliki broj srpskog i nesrpskog življa odvođen na streljanje na stratište u Jajincima. Što se tiče brojeva onih koji su bili zatočeni i transportovani dalje, oni se kreću od nekoliko desetina hiljada pa naviše.
Wikipedia
Logorom su upravljali Gestapo i Nedićeva specijalna jedinica
Banjicom je upravljala dvojna vlast, nemački Gestapo i kvislinška Specijalna policija. Međutim, oko svega su se pitali Nemci. U Banjicu su na prvom mestu odvođeni priadnici Romske i Jevrejske populacije.
Logor na Banjici bio je najveći koncentracioni logor na području okupirane Srbije (1941—1944). Nemačke okupatorske vlasti naredile su, u junu 1941, srpskoj kvislinškoj upravi da formira koncentracioni logor u Beogradu. Za smeštaj logora bilo je potrebno odabrati odgovarajući objekat, pa je komisija, u sastavu od jednog gestapovca, Miodraga-Mike Đorđevića, pomoćnika upravnika grada Beograda, i inž. Milana Janjuševića, direktora Tehničke dokumentacije Uprave grada, odlučila da za logor najviše odgovara kasarna 18. pešadijskog puka na Banjici. Logor je bio u funkciji od jula 1941. do početka oktobra 1944. godine. Imao je dvojnu nemačko-kvislinšku upravu, ali je bio pod nemačkom komandom.
Wikipedia
Prvi zatvorenici stigli u maju 1941. godine
Prema istorijskim podacima, prvi zatočenici su bili Romi i Jevreji, zbog čega je do kraja 1941. godine, Beograd bio porglašen za Judenfrei.
Prvi zatvorenici dovedeni su 9. maja 1941. i to su bili Jevreji i Romi, a od kraja 1941, kada je Beograd proglašen za Judenfrei, uglavnom protivnici Nedićevog režima, većinom zarobljeni partizani i komunisti. Banjički logor predstavljao je po svojoj organizaciji zatvor koji je služio za prihvatanje zatočenika iz Srbije koji bi kasnije bili streljani u odmazdama. Mnogi zatvorenici iz Banjice bili su prebacivani u druge koncentracione i radne logore koje su Nemci držali pod svojom kontrolom u okupiranoj Evropi.
Wikipedia
Žrtve stradale usled odmazde za ubijene Nemce
Pozadina masovnog streljanja zarobljenika iz logora, krila se u odmazdi okupatora koji je za svakog ubijenog nemačkog vojnika, ubijao sto civila.
Danas je nama, pripadnicima savremenih generacija i duhovnim potomcima čitavih porodica koje su stradale u tom strašnom grotlu mržnje i nasilja, itekako neophodna mera ljudskog pokajanja kako bismo očuvali sećanje na one koji su, dajući svoje živote, za nas podneli apsolutnu žrtvu.
OBIČAJ ZVAN "MLADENCI": Zašto su se u nekim krajevima muž i žena venčavali dva puta i šta je donosila "druga svadba"
U srpskoj tradiciji brak je bio svetinja, ali je morao biti i plodan. Otkrivamo neobičan običaj "drugog venčanja" koji se praktikovao u Bosanskoj Krajini i delovima Zapadne Srbije. Zašto se par venčavao dva puta, i kako je "druga svadba" služila da osigura obilje, zdravlje i, najvažnije, potomstvo u kući.
NEBESKI TRAG U SRBIЈI: Zašto je selo Ripanj nastalo na najvećem meteoritu i kako se pećina skriva od lovaca na blago
Planina Avala i selo Ripanj, tik uz Beograd, kriju geološku tajnu koja seže do kosmičkih razmera. Otkrivamo zašto se veruje da je Ripanj nastao na mestu pada jednog od najvećih meteorita pronađenih u Srbiji, kako je mit o tom "nebeskom tragu" povezan sa starim rudnicima i zašto je ovo mesto vekovima privlačilo lovce na blago.
REKA KOЈA GOVORI TUGOM: Legenda o Moravi – zašto se svake godine utopi skoro isti broj ljudi i kako se reka umirivala darovima
Morava, "majka svih srpskih reka", vekovima je donosila život, ali i strahovite poplave i nevolje. Otkrivamo zašto se Morava smatrala "živim bićem" koje traži žrtve i kako su ljudi, po starom običaju, bacali simbolične darove u reku da bi umirili "rečnu neman" i osigurali plodnost zemlje.
POSLEDNJA TAJNA TITOVE ŽENE: Da li je Jovanka Broz zaista pokušala da prokune Tita i šta je nosila u torbi kada je proterana
Jovanka Broz, prva dama Jugoslavije, živela je u raskoši, da bi poslednje tri decenije provela u političkoj izolaciji. Otkrivamo vrhunac drame: proterivanje iz Dvorca u Užičkoj 15, gde je navodno, u besu i tuzi, izrekla "poslednju reč" Titu i kako je njena tiha patnja postala simbol raspada Jugoslavije.
TAJNA ZGRADA KOЈA NEMA PROZORE: Zašto su Jevreji u Beogradu gradili dvorišta bez otvora i šta se krilo iza zidova Dorćola
Dorćol, najstariji deo Beograda, krije arhitektonsku tajnu koja svedoči o životu Sefarda. Otkrivamo zašto su se tradicionalne jevrejske kuće gradile sa minimalnim brojem prozora okrenutih ka ulici i kako je unutrašnje dvorište postalo centar porodičnog i duhovnog života, zaštićeno od uroka i pogleda.
Komentari(0)