Saqaliba (arapsko: صقالبة, romanizovano: ṣaqāliba, u jednini arapsko: صقلبي, romanizovano: ṣaqlabī) nazivaju se i Slovenima, a uzeto je od reči “slava” što na jeziku Sakaliba (slavenskom jeziku) znači prestiž ili od reči “slovo” što znači govor (reč, glas), što su Arapi preveli u Al Saqlab.
A reč Sakaliba se u originalu koristila za slovenske robove koje su Germani zarobljavali u ratovima protiv njih, a onda ih prodavali arapskim trgovcima, ali se može i šire odnositi na Evropljane kojima su muslimani Andaluzije (Al-Andaluz) trgovali.
Slično janičarima sa ovih prostora, robovi koji su kupljeni na ovaj način bili su uglavnom mladi muškarci, koji bi od malena bili učeni da usvajaju muslimansku veroispovest i običaje, kao i da govore arapski jezik.
Poreklo Sakaliba je od sina Mar bin Jafeta bin Noa, oni su braća Jermena, Grka i Franaka.
Mračni srednji vek obeležila su ratna osvajanja i prelaženje sa jednog kontinenta na drugi, prilikom čega su se, u mnogim slučajevima, mešale kulture i stvarali novi narodi. Jedan od tih naroda bili su i Sakalibi.
Postojali su Zapadni Sakalibi: Poljaci, Česi, Slovaci i ostale etničke grupe u istočnoj Nemačkoj.
Istočni Sakalibi: to su bili Veliki Rusi, “mali” Rusi (Ukrajinci) I “beli” Rusi (Belorusi).
I Južni Sakalibi: Srbi, Hrvati, Sloveni, Makedonci i Bugari.
Njihova prastara religija je bila paganska i imali su dva idola: Beloboga (bog svetlosti, uspeha i sreće) I Černoboga (bog noći i mraka).
Sakle su doprinosile životu arapskog društva, generalno, i političkom svetu naročito.
Imalu su prestižne položaje iako su bili robovi, neki od njih su bili i bogati, a neki su imali svoje robove.
Iako su izgubili sve veze sa svojim zemljama porekla, prešli na islam i savladali arapski, ipak su sa sobom poneli neke društvene običaje, kulturu, tradiciju, folklor i priče.
Kasnije su odigrali veliku političku i kulturnu ulogu u istoriji islamske Španije.
Mnogi od njih su bili obrazovani. Naučnici, mislioci, učenjaci i vrlo brzo su se pojavili pesnici.
Neki od trezvenih dečaka bili su iz porodične linije Al-Mensur zauzimajući dobar deo poezije i literature.
Mnogi Sloveni su se naselili u severnoj Siriji, Siciliji, Siliciji, Komageni, Jermeniji, severnoj Mesopotamiji (Persijski zaliv) i Gruziji.
Neki od njih su osnovali dinastiju Sakaliba i postali emiri (vladari) Valensije, Katalonije i Palerma.
Poznat je, na primer, Mudžahid al-Amiri, Sakalib čija je majka bila hrišćanka, koji je organizovao ostale Sakalibe u Deniji, na istoku današnje Španije.
Radhaniti (Radhoniti ili Radaniti (hebrejski רדהנים radhanim, arapski الرذنية al-razanijah) - lutajući jevrejski trgovci koji su tokom ranog srednjeg veka kontrolisali trgovinu između islamske istočne i hrišćanske Evrope.
A kojom robom su trgovali?
Adam Metz (1869- 1917) Poznati švajcarski orijentalista, arabista, profesor katedre za orijentalne studije na Univerzitetu u Bazelu napisao je:
"Glavni proizvod snabdevan od strane Evrope - robovi - bio je monopol jevrejske trgovine"
Lubor Niederle, češki arheolog, etnograf i slovenski istoričar, član češke akademije nauka, u knjizi "Slovenski antikviteti" :
"Sva trgovina slovenskim robovima bila je u jevrejskim rukama."
Lepote Srbije su i na Viberu gde vam donosimo razne priče, pridružite se našoj
Ukoliko volite predivne fotografije naše zemlje, zapratite našu
Komentari (0)