U nekim od njih mogu se nazreti i tragovi matrijarhalnog rodovskog društva, u kojem su zemljoradnju prvenstveno obavljale žene.
Istog je mišljenja i češki naučnik Vaclav Polak, koji u svojoj studiji o staroj slovenskoj religiji kaže da je prvi oblik slovenskih verskih predstava bio „bez sumnje kult plodotvorne sile, karakterističan za zemljoradničke civilizacije sa matrijarhalnim društvenim uređenjem".
U mnogim srpskim krajevima, osobito u istočnom delu srpskog naroda, božićne obredne hlebove spremale su žene.
Običaj iz okoline Mrkonjićgrada da domaćin prilikom mešenja česnice obavezno pokriva glavu ženskom maramom najverovatnije ukazuje na to da su i kod zapadnih Srba česnicu prvobitno mesile žene.
Zanimljivo je da su mistično-mađijske igre (kraljice, lazarice, ponekad i koledarke), kao i obredna kola, izvodila ženska lica. U nekim krajevima žene su izvodile i obredne običaje.
U Ruplju, u leskovačkoj Moravi, domaćica je na Badnje veče sama žmureći lomila obrednu pogaču sa srebrnim novcem. U istom kraju bio je običaj da na Badnje veče domaćica sedne kraj ognjišta, koje je sedište duša predaka, pa da zatim ukućani obilaze oko nje, a ženska čeljad je obavezno pazila i kada će badnjak pregoreti.
U istočnoj Srbiji običaj dopušta da i žensko čeljade bude polaženik, a ponegde se na Sv. Ignjata, pored muškog polaženika, i domaćica pojavljuje u istoj ulozi.
U okolini Boljevca su na Sv. Ignjata uteravali svinju u kuću i častili je kao polaženika. Pojava domaćice u ulozi polaženika paralelno sa uteravanjem svinje očevidno ukazuje na agrarnomatrijarhalnu kulturu u kojoj su se ovi običaji prvobitno razvili.
U Kučima se Nova godina (Mali Božić) zove i Ženski Božić, a naveče toga dana nalagalo se toliko badnjarica koliko je bilo ženskih osoba u kući. Tom prilikom za večeru se spremala kaša od raznog semenja (panspermija), što takođe upućuje na žensku zemljoradnju.
Ovi nas običaji ne iznenađuju kada znamo da se u Kučima, još do početka ovog veka, sačuvalo mnogo ostataka materinske filijacije i uopšte arhaičnih, pretpatrijarhalnih rodovskih odnosa.
Kako se iz običaja može razabrati, žene su kod Srba uopšte obavljale niz mađijskih radnji, u prvom redu radi plodnosti i zaštite polja i stoke. Te su se radnje najčešće izvodile u vreme sezonskih praznika (Božić, Đurđevdan i dr.); a u nekim krajevima, kao, na primer, u Janju u Bosni, kada bi udata kći posle očeve smrti nasledila zemlju, ako je ovaj ostao bez muške loze, ona je morala prisluživati i očevo krsno ime. Isto krsno ime morala su prisluživati i njena deca, makar bila i samo ženska, ako su nasledila zemlju od majke.
Lepote Srbije su i na Viberu gde vam donosimo razne priče, pridružite se našoj
Ukoliko volite predivne fotografije naše zemlje, zapratite našu
BONUS VIDEO:
Komentari (0)