Potporučnik Dragoljub Džilić - Stric (druga pol. 19. veka - 1918) pokazao je neverovatno herojstvo u ratovanju. Rođen je u Medveđi kod Trstenika i četovao je kao dobrovoljac u južnoj Srbiji i Makedoniji sa proslavljenim komitskim vojvodama, u Prvom i Drugom balkanskom i u Prvom svetskom ratu.
Saborci su za njega pričali da je natprosečno inteligentan, rođeni vođa, ali Džilić nije hteo da ima svoju četu.
- Bolje volim da budem dobar Stric, nego najbolji vojvoda - govorio je vojvodi Voji Tankosiću.
U borbama počinje da se ističe oktobra 1912. godine, kada je zajedno sa komitama napao tursku karaulu na Dubici kod Merdara. Nakon smrti vojvode Tankosića, koji je, simbolično, podlegao ranjavanju baš u Džilićevom Trsteniku, junak ove priče stupa u odred vojvode Vuka i tu se bori protiv Bugara za svako selo.
Prvog septembra 1916. godine to čini uprkos malariji, pod temperaturom od 39 stepeni.
- Ti ćeš, Džiliću, pošto si bolestan, ostati tu gde si i primati ranjenike, kojih će svakako biti, jer će se Bugari očajnički braniti – rekao mu je komandant.
- Bolje izvadi revolver, pa me ubi! – odgovorio mu je Stric i otišao u borbu.
U toj borbi ranili su ga u desnu butinu, ali je imao samo jednu molbu: da ga lekar povremeno obiđe i previje, u kraćim „predasima“ od vojevanja. Nešto kasnije, ranjen je i u grudi. Izmučen, stiže iz Soluna u Bizertu. Umire od gripa 18. februara 1918. godine.
Zbog zasluga tokom ratovanja, odlikovan je Zlatnom medaljom i neposredno pred smrt Ordenom belog orla sa mačevima IV reda. Sahranjen je u Africi.
- Usamljen grob u senci dveju granatih maslina skriva veliko i plemenito srce popularnog Strica, koji je sagoreo u službi Otadžbine - zapisano je na spomenici neustrašivom komiti iz Medveđe.
Rođen da živi za druge, on je čak i u poslednjim godinama rata, kad su se ostali borci sklanjali u stranu, neustrašivo isticao unapred svoje grudi, davno već izrešetane puščanim i mitraljeskim zrnima. Ovo je naročito činio u momentima kad je grozila opasnost nekome od njegovih „sinovaca” ili prijatelja.
U jednom od tih trenutaka, njegovo se držanje popelo do visine istinskog heroizma, dostojnog onog kosovskog besmrtnika, koji ni na molbu samoga Lazara ne htede da ostane u Kruševcu sa caricom Milicom, već ode na Kosovo da pogine.
(Novosti, Plamen Četništva)
Lepote Srbije su i na Viberu gde vam donosimo razne priče, pridružite se našoj
Ukoliko volite predivne fotografije naše zemlje, zapratite našu
BONUS VIDEO:
Komentari (0)