Prema istorijskim podacima, mnogi od njih su streljani, dok su drugi bili prebacivani u radne logore koje su Nemci držali u okupiranoj Evropi.
Zloglasni Banjički logor u kojem je život izgubio veliki broj Jevreja, Roma i Srba, oformljen je po naređenju nemačke okupatorske vlasti 1941. godine i bio je u funkciji sve do trećeg oktobra 1944. godine.
Za loakciju je odabrana nekadašnja kasarna 18. Pešadijskog puka na Banjici. Prema podacima, prvi zatovrenici su pristigli 9. maja i bili su uglavnom Jevreji i Romi. Nakon što je Beograd porglašen za Judenfraj (grad očišćen od Jevreja u vreme nacističke Nemačke), u njega su počeli da pristižu zarobljeni partizani i komunisti.
Sam logor je imao dve sekcije, jednu koja je bila pod nadležnosti kvinšliške Specijalne policije i druge pod nadležnosti Gestapoa. Nažalost, ovaj logor će ostati poznat u našoj istoriji kao mesto odakle je veliki broj srpskog i nesrpskog življa odvođen na streljanje na stratište u Jajincima. Što se tiče brojeva onih koji su bili zatočeni i transportovani dalje, oni se kreću od nekoliko desetina hiljada pa naviše.
Logorom su upravljali Gestapo i Nedićeva specijalna jedinica
Banjicom je upravljala dvojna vlast, nemački Gestapo i kvislinška Specijalna policija. Međutim, oko svega su se pitali Nemci. U Banjicu su na prvom mestu odvođeni priadnici Romske i Jevrejske populacije.
Logor na Banjici bio je najveći koncentracioni logor na području okupirane Srbije (1941—1944). Nemačke okupatorske vlasti naredile su, u junu 1941, srpskoj kvislinškoj upravi da formira koncentracioni logor u Beogradu. Za smeštaj logora bilo je potrebno odabrati odgovarajući objekat, pa je komisija, u sastavu od jednog gestapovca, Miodraga-Mike Đorđevića, pomoćnika upravnika grada Beograda, i inž. Milana Janjuševića, direktora Tehničke dokumentacije Uprave grada, odlučila da za logor najviše odgovara kasarna 18. pešadijskog puka na Banjici. Logor je bio u funkciji od jula 1941. do početka oktobra 1944. godine. Imao je dvojnu nemačko-kvislinšku upravu, ali je bio pod nemačkom komandom.
Prvi zatvorenici stigli u maju 1941. godine
Prema istorijskim podacima, prvi zatočenici su bili Romi i Jevreji, zbog čega je do kraja 1941. godine, Beograd bio porglašen za Judenfrei.
Prvi zatvorenici dovedeni su 9. maja 1941. i to su bili Jevreji i Romi, a od kraja 1941, kada je Beograd proglašen za Judenfrei, uglavnom protivnici Nedićevog režima, većinom zarobljeni partizani i komunisti. Banjički logor predstavljao je po svojoj organizaciji zatvor koji je služio za prihvatanje zatočenika iz Srbije koji bi kasnije bili streljani u odmazdama. Mnogi zatvorenici iz Banjice bili su prebacivani u druge koncentracione i radne logore koje su Nemci držali pod svojom kontrolom u okupiranoj Evropi.
Žrtve stradale usled odmazde za ubijene Nemce
Pozadina masovnog streljanja zarobljenika iz logora, krila se u odmazdi okupatora koji je za svakog ubijenog nemačkog vojnika, ubijao sto civila.
Danas je nama, pripadnicima savremenih generacija i duhovnim potomcima čitavih porodica koje su stradale u tom strašnom grotlu mržnje i nasilja, itekako neophodna mera ljudskog pokajanja kako bismo očuvali sećanje na one koji su, dajući svoje živote, za nas podneli apsolutnu žrtvu.
Komentari (0)