Ostalo je mnogo toga vrednog i drevnog u Prizrenu, što daje za pravo da se ovaj grad nazove simbolom lepote i starine.
Za dugim stolovima u povećim zgradama crvene fasade, sede mladići i devojke i vredno uče zanat koji je proslavio njihove pretke. To su budući majstori prizrenskog filigrana.
Srebrne žice, što su ih vukli i tanjili, namotavali na kalem i slali u Prizren topioničari Trepče, postaju ovde kitnjasti vezovi, strpljivo pletenih, uvijanih i spajanih tankih žica.
Mašta vezana u srebrnoj žici ima beskrajno mnogo varijanti i samo jednu simetriju: sličnost. Ornamenti, figure, način rada i oblikovanja spadaju u vekovnu tradiciju ovog kraja.
Prizrenski filigran stekao je slavu u svetu. Na pliševima pariskih zlatara stoji ravnopravno uz burmanske zlatne ogrlice. Svaka srebrna nit govori nešto novo i maštovito. Svaka figura ima svoje ime, ali ta su imena laicima beznačajna.
Ima ih nekoliko stotina, zato postoji škola, postoji zanat. Vremena se menjaju, ali zanat ostaje u bogatstvu ornamenata jedne originalne narodne umetnosti.
Komentari (0)