Anka Obrenović Konstantinović (1. april 1821 — 10. jun 1868) je bila član vladajuće porodice Obrenović, ćerka Jevrema Obrenovića i Tomanije. Bila je pisac čiji su prevodi prvi književni radovi neke žene u modernoj, post-otomanskoj Srbiji 1836. godine. Objavila je sa samo 15 godina, 1836. godine u Beogradu knjigu (prevod sa nemačkog) "Naravoučitelne povjesti". Poznata je i kao Anka Pomodarka
Knjigu je zavolela zahvaljujući naprednom ocu i njegovoj biblioteci, prvoj u Šapcu.
Odškrinula je vrata obrazovanja ženske dece, a po nagovoru vaspitačice Tine Tirol, vodila je dnevnik od 14. decembra 1836. do 5. januara 1838. godine i stvorila prvenac u ženskoj dnevničkoj literaturi.
Bila je isnpiracija za pesmu hrvatskog pesnika Antuna Mihanovića, koji je želeo da se oženi njom kada je imala 16 godina a on 41. U 1860, ona je organizovala jedan od prvih srpskih salona u svom domu u Beogradu.
Ana je bila udata za Aleksandra Konstantinovića sa kojim je imala sina Aleksandra i ćerku Katarinu. U Katarinu Konstantinović je bio zaljubljen knez Srbije Mihailo Obrenović i hteo njom da se oženi. Anka je ubijena zajedno sa Mihailom Obrenovićem na Košutnjaku 1868. godine, dok su njena majka Tomanija i ćerka Katarina preživele ovaj incident. Katarina se kasnije udala za Milivoja Petrovića Blaznavca, pa za Mihaila Bogićevića.
Usled braka sa Natalijom Konstantinović, unukom princeze Anke Obrenović, Mirku Petroviću, princu Crne Gore, je obećana srpska kruna.
BONUS VIDEO:
Izvor: vikipedija
Komentari (0)