Sveti Sava kao prekretnica

Savindan, koji se proslavlja 27. januara, ima posebno mesto u narodnom kalendaru. Osim duhovnog značaja, narod je Svetog Savu doživljavao i kao „čitača vremena“. Verovalo se da ako na taj dan duva jak vetar, biće burna i vetrovita godina. Ako je vreme vedro i sunčano, dolazi blaga i plodna godina. U nekim delovima Srbije ljudi su ustajali rano tog jutra, izlazili iz kuće i osluškivali prirodu – cvrkut ptica, šuštanje vetra, pa čak i ponašanje stoke tumačili su kao znake predstojećeg vremena.

Tri Jerarha i vetrovi sudbine

Tri Jerarha, praznik koji pada 30. januara, bio je poznat kao još jedan dan kada se „gleda u nebo“. Narod je govorio: ako duvaju vetrovi na Tri Jerarha, godina će biti nemirna, puna izazova i bolesti. Ako je nebo mirno, bez oblaka i vetra, godina će biti blaga i rodna. Ovaj dan bio je posebno važan za ratare, jer se po njemu određivao početak radova u proleće.

Sneg u januaru kao dar prirode

Za razliku od današnjeg doživljaja zime kao smetnje, naši preci su sneg smatrali blagoslovom. Ako padne krajem januara, verovalo se da će usevi imati dovoljno vlage, a voće dobro roditi. U nekim krajevima, naročito u Šumadiji i Pomoravlju, domaćice bi sakupljale prvi čisti sneg, topile ga i tom vodom prskale voće – verovalo se da tako štite rod od grada i štetočina. Takođe, tom vodom su decu umivale uz molitvu da budu zdrava kao planina.

Običaji vezani za poslednje dane januara

U narodu se kraj januara obeležavao raznim običajima koji su imali i simboliku zaštite od zla. U nekim selima su paljene sveće na sve četiri strane dvorišta kako bi se „otopila zima i otklonile bolesti“. Takođe, domaćice su čistile pragove kuće pepelom i posipale ih solju, verujući da će to oterati zle sile koje lutaju zimskim noćima.

U pojedinim delovima Srbije bio je običaj da se poslednje večeri januara mesi posebna pogača – tzv. „proglednica“. Pogača se pravila bez kvasca, posna, i nosila se na ikonu Svetog Save da bi godina bila „progledna i čista“.

Predskazanja koja traju

I danas mnogi stariji ljudi čitaju vreme po ovim danima. Iako nauka ima svoje metode, narodna znanja nisu za odbacivanje. U njima ima logike, ali i dublje veze sa prirodom, one koju danas često zaboravljamo. Tradicija nas uči da posmatramo, slušamo i poštujemo ritmove prirode. Možda zima ne odlazi kad mi to poželimo, ali priroda uvek pošalje znak onima koji znaju da gledaju.