Vasilije Vasa Čarapić, poznat kao Zmaj od Avale, jedan je od najhrabrijih junaka Prvog srpskog ustanka. Rođen u Belom Potoku, ceo svoj život proveo je u borbi protiv Turaka. Poginuo je 1806. godine, predvodeći juriš na Stambol kapiju u Beogradu, ostavivši iza sebe priču koja i danas živi u narodu.
Od hajduka do vojvode
Vasa Čarapić rođen je oko 1765. godine u selu Beli Potok pod Avalom. Još kao mladić priključio se hajducima i ubrzo stekao glas neustrašivog borca. Njegova družina je napadala turske karavane i štitila narod, a zbog hrabrosti i sile kojom je udarao neprijatelja, narod ga je prozvao Zmaj od Avale.
Junak Prvog srpskog ustanka
Možda vas zanima:
Izgubljeni grad Žrnov: Zašto je kralj Aleksandar srušio srednjovekovnu tvrđavu na Avali?
Otkrijte istoriju misteriozne tvrđave čije ruševine leže ispod spomenika Neznanom junaku i tajnu njene iznenadne propasti
Skriveni rudnici ispod Avale – istorijska činjenica ili mit?
Od Rimskog carstva do srednjeg veka, Avala je bila poznata po rudnim bogatstvima. Tragovi rudarenja otkriveni su u pećinama i napuštenim oknima, ali misterija ostaje – gde su nestali ljudi koji su ih eksploatisali?
Možda vas zanima:
Izgubljeni grad Žrnov: Zašto je kralj Aleksandar srušio srednjovekovnu tvrđavu na Avali?
Otkrijte istoriju misteriozne tvrđave čije ruševine leže ispod spomenika Neznanom junaku i tajnu njene iznenadne propasti
Skriveni rudnici ispod Avale – istorijska činjenica ili mit?
Od Rimskog carstva do srednjeg veka, Avala je bila poznata po rudnim bogatstvima. Tragovi rudarenja otkriveni su u pećinama i napuštenim oknima, ali misterija ostaje – gde su nestali ljudi koji su ih eksploatisali?
Možda vas zanima:
Izgubljeni grad Žrnov: Zašto je kralj Aleksandar srušio srednjovekovnu tvrđavu na Avali?
Otkrijte istoriju misteriozne tvrđave čije ruševine leže ispod spomenika Neznanom junaku i tajnu njene iznenadne propasti
Skriveni rudnici ispod Avale – istorijska činjenica ili mit?
Od Rimskog carstva do srednjeg veka, Avala je bila poznata po rudnim bogatstvima. Tragovi rudarenja otkriveni su u pećinama i napuštenim oknima, ali misterija ostaje – gde su nestali ljudi koji su ih eksploatisali?
Kada je 1804. godine podignut ustanak protiv dahija, Vasa je bio među prvima koji su stali pod Karađorđev barjak. Njegova hrabrost došla je do izražaja u bojevima kod Avale, Grocke i Topčidera, gde je predvodio ustanike u odlučnim jurišima. Bio je poznat po tome da uvek ide prvi u boj i da nikada ne ostavlja saborce iza sebe.
Lepote Srbije/J.J.
Pad pred Stambol kapijom
Najveća slava, ali i kraj, stigli su 1806. godine, kada su ustanici krenuli na Beograd. Vasa je predvodio napad na Stambol kapiju, jedan od najjačih ulaza u tvrđavu. U jurišu je smrtno ranjen, pogođen đuletom ili mecima. Narod pamti njegove poslednje reči: „Udrite, braćo, za mnom!“ – koje su podstakle ustanike da probiju turske redove i uđu u Beograd.
Sećanje na junaka
Vasa Čarapić sahranjen je u porti Crkve svetog Marka u Beogradu. Njegovo ime danas nosi ulica na Dorćolu, a u rodnom Belom Potoku podignut mu je spomenik. U narodnom predanju i pesmama ostao je zauvek zapamćen kao neustrašivi Zmaj od Avale, junak koji je život položio za slobodu Srbije.
Kako se čuvao oganj u zimskoj noći: Da ne ugasne, da ne uđe zlo
U starim srpskim kućama oganj nije bio samo izvor toplote – bio je živo biće doma. Gasio se samo s poštovanjem, čuvao se pepelom i nikada nije ostajao sam
Zašto se stara slama ne izbacuje pre Nikoljdana: Verovanje koje štiti dom
U srpskim domaćinstvima nekada se znalo – slama iz ikona, badnjaka i kućnih ćoškova ne iznosi se dok ne prođe Sveti Nikola. Jer ona nije smeće – već čuvar doma i molitva u tišini
Kuvana repa s belim lukom: Jeftin, star, posan ručak koji se kuvao kad nema ništa
Kada bi nestalo mesa, brašna, jaja i svega „važnog“, u starim srpskim kuhinjama ostajala je repa. A kad se ona skuva s belim lukom – nahrani i telo i dušu
Od Aranđela do Božića: Dani kada se ne udara po stolu i ne tera gost iz kuće
U srpskoj tradiciji, period između Aranđelovdana i Božića bio je vreme tišine, sabranosti i duhovnog reda – kad se ne viče, ne lupi šakom o sto i ne odbija onaj koji dođe pod krov
Zašto su se ruke prale u tišini na dan slave: Zaboravljeno pravilo gostoprimstva
U starim srpskim kućama, pre nego što bi se sela za slavsku trpezu, ruke su se prale tiho, bez reči, ponekad i napolju – jer se verovalo da voda „pamti kako si dočekan“
Komentari(0)