U istoriji srpskog srednjeg veka, ime Pločnika ne spominje se često, ali ono nosi priču o jednoj od retkih velikih pobeda nad Osmanlijama. Te 1386. godine, na obali Toplice, knez Lazar Hrebeljanović suprotstavio se sultanu Muratu I i izvojevao trijumf koji je dao novu nadu Srbiji, iako je ona bila kratkog daha.
Prodor Osmanlija ka srcu Srbije
Pre bitke kod Pločnika, Osmanlije su već duboko zašle u srpske zemlje. Te iste godine, sultan Murat I zauzeo je Niš, strateški grad na Južnoj Moravi, čime je otvorio vrata za dalji prodor prema Kruševcu, prestonici kneza Lazara. Njihove čete pustošile su doline Južne Morave, Kosanice i Toplice, paleći sela i odnoseći ratni plen. Cilj pohoda bio je da se osvoji Kruševac i da se srpska država dovede u položaj potpunog vazalstva.
Saveznici i snaga vojski kod Pločnika
Možda vas zanima:
PARANORMALNE POJAVE Mesta u Srbiji za koja se vezuju brojne legende
Ima onih koji veruju u to da đavoli iz obližnje Đavolje varoši iskušavaju posetioce Radan planine...
KLETVA LAZAREVA SEČE KAO BRITVA: "Bajazite, pogledaj dobro da je upamtiš, ne viđa se ovakva glava svakoga jutra" (FOTO/VIDEO)
Reči velikog srpskog vladara i dan danas se pamte i prepričavaju
Možda vas zanima:
PARANORMALNE POJAVE Mesta u Srbiji za koja se vezuju brojne legende
Ima onih koji veruju u to da đavoli iz obližnje Đavolje varoši iskušavaju posetioce Radan planine...
KLETVA LAZAREVA SEČE KAO BRITVA: "Bajazite, pogledaj dobro da je upamtiš, ne viđa se ovakva glava svakoga jutra" (FOTO/VIDEO)
Reči velikog srpskog vladara i dan danas se pamte i prepričavaju
Možda vas zanima:
PARANORMALNE POJAVE Mesta u Srbiji za koja se vezuju brojne legende
Ima onih koji veruju u to da đavoli iz obližnje Đavolje varoši iskušavaju posetioce Radan planine...
KLETVA LAZAREVA SEČE KAO BRITVA: "Bajazite, pogledaj dobro da je upamtiš, ne viđa se ovakva glava svakoga jutra" (FOTO/VIDEO)
Reči velikog srpskog vladara i dan danas se pamte i prepričavaju
Srpsku vojsku činile su snage kneza Lazara, uz koje su se verovatno borile i čete Vuka Brankovića, njegovog zeta i gospodara Kosova i Metohije. U boju su učestvovali i odredi iz Župe, Pomoravlja i Toplice – narodna vojska i vlastelini, svesni da se bore za opstanak svojih domova.
Brojčano, Osmanlije su bile nadmoćnije, jer su posle zauzimanja Niša krenule u pohod sa velikom vojskom, u kojoj je bilo i vazalnih odreda iz drugih balkanskih oblasti. Srpska vojska bila je manja, ali je presudnu ulogu odigrala teška konjica – viteški oklopnici, čiji je silovit juriš slomio turske redove i doneo pobedu.
Sudari čelika i vatre
Kod sela Pločnik, između Niša i Kruševca, srpska vojska je dočekala Osmanlije. Bitka je počela iznenadnim srpskim napadom. Teško oklopljeni vitezovi prolamali su se kroz protivničke redove. Muratova vojska, navikla na lakšu konjicu i pešadiju, nije mogla da izdrži udar. U rasulu, Osmanlije su pretrpele težak poraz i bile primorane na povlačenje.
Lazarova pobeda i povraćene oblasti
Pobeda kod Pločnika omogućila je Lazaru da učvrsti vlast u Toplici, Kosanici i Pomoravlju. Osmanlije su bile izbačene iz tih oblasti, a srpska država na kratko je povratila sigurnost sve do Kruševca. Međutim, Niš nije trajno oslobođen – iako su se Turci posle poraza povukli iz njegovog zaleđa, grad je ostao u njihovom strateškom dometu i ubrzo ponovo pod njihovom čvršćom kontrolom.
Pločnik – svetla tačka pred Kosovo
Iako nije trajno zaustavio Osmanlije, Lazarova pobeda kod Pločnika imala je ogroman moralni značaj. Pokazala je da Osmanlije nisu nepobedive i da srpska vojska, ako je ujedinjena i dobro predvođena, može izvojevati trijumf. Samo tri godine kasnije, 1389. godine, usledila je kosovska bitka – mnogo poznatija, ali tragična po srpsku državu. Zato je Pločnik ostao zapamćen kao predah, trenutak ponosa i dokaz da se hrabrošću i dobrom taktikom moglo odbraniti ognjište.
Sećanje na Pločnik
Danas se o ovoj bici ne govori često, ali njeno značenje je veliko. Ona svedoči o odlučnosti kneza Lazara i o poslednjem sjaju srpske vojske pre Kosovskog boja. Pločnik je simbol hrabrosti i dokaz da istorija Srbije nije samo istorija stradanja, već i pobeda koje su donosile nadu.
Zašto se stara slama ne izbacuje pre Nikoljdana: Verovanje koje štiti dom
U srpskim domaćinstvima nekada se znalo – slama iz ikona, badnjaka i kućnih ćoškova ne iznosi se dok ne prođe Sveti Nikola. Jer ona nije smeće – već čuvar doma i molitva u tišini
Kuvana repa s belim lukom: Jeftin, star, posan ručak koji se kuvao kad nema ništa
Kada bi nestalo mesa, brašna, jaja i svega „važnog“, u starim srpskim kuhinjama ostajala je repa. A kad se ona skuva s belim lukom – nahrani i telo i dušu
Od Aranđela do Božića: Dani kada se ne udara po stolu i ne tera gost iz kuće
U srpskoj tradiciji, period između Aranđelovdana i Božića bio je vreme tišine, sabranosti i duhovnog reda – kad se ne viče, ne lupi šakom o sto i ne odbija onaj koji dođe pod krov
Zašto su se ruke prale u tišini na dan slave: Zaboravljeno pravilo gostoprimstva
U starim srpskim kućama, pre nego što bi se sela za slavsku trpezu, ruke su se prale tiho, bez reči, ponekad i napolju – jer se verovalo da voda „pamti kako si dočekan“
Kako je nastalo "Kažite dragička"? Zanimljiva priča o Beograđanki koja je volela ovo da radi
Donosimo vam zanimljivu priču o gospođi Dragi po kojoj je nastala čuvena izreka "Kaži dragička!"
Komentari(0)