Dok druga braća prodaju mlade, ovaj je uradio nešto zbog čega i muškarci i žene plaču: A njegova sestra nije mogla da dođe do daha
Uglavnom je dever onaj koji kupuje mladu od njenog brata, po pravilu, brat nikada nije zadovoljan sumom jer njegova sestra iliti mlada vredi više, ali ovaj brat učinio je nešto zbog čega nije bilo suvog oka u sobi
Običaj kupovine mlade star je koliko i sama svadba, a ponegde se praktikuje i do dana današnjeg.
Naime na dan svadbe, mladoženja odlazi po mladu, gde se ona “otkupljuje” novcem i dukatima.
Nekada su te svote novca bile basnoslovne, ali je knez Aleksandar Karađorđević 1846. izdao naredbu koja je glasila: “Iskanje i davanje novca i zlata za devojku ukida se kao običaj protivan dostojanstvu čovečijem”. Time je ovaj običaj zvanično ukinut, ali se zadržao u vidu simboličnog otkupa mlade.
Možda vas zanima:
Nekada su žene morale nevine da uđu u brak inače bi prošle kroz GOLGOTU OD OBIČAJA: Potresna svedočenja preživelih
Kada bi devojka iz sela bila na putu udaje, a nije bila nevina, običaji su nalagala ozbiljne i ponižavajuće rituale
ONO KAD SRBIN PRAVI SVADBU: Zašto mlada na venčanju treba da zgazi mladoženju?
Srbi su odavno poznati po negovanju različitih običaja, a posebno su specifični oni koji se odnose na razna slavlja. Posebno se u Srbiji pompezno prave svadbe. U selima je još uvek aktuelno određena vrsta utrkivanja ko će napraviti veću svadbu "o kojoj će se pričati".
Možda vas zanima:
Nekada su žene morale nevine da uđu u brak inače bi prošle kroz GOLGOTU OD OBIČAJA: Potresna svedočenja preživelih
Kada bi devojka iz sela bila na putu udaje, a nije bila nevina, običaji su nalagala ozbiljne i ponižavajuće rituale
ONO KAD SRBIN PRAVI SVADBU: Zašto mlada na venčanju treba da zgazi mladoženju?
Srbi su odavno poznati po negovanju različitih običaja, a posebno su specifični oni koji se odnose na razna slavlja. Posebno se u Srbiji pompezno prave svadbe. U selima je još uvek aktuelno određena vrsta utrkivanja ko će napraviti veću svadbu "o kojoj će se pričati".
Možda vas zanima:
Nekada su žene morale nevine da uđu u brak inače bi prošle kroz GOLGOTU OD OBIČAJA: Potresna svedočenja preživelih
Kada bi devojka iz sela bila na putu udaje, a nije bila nevina, običaji su nalagala ozbiljne i ponižavajuće rituale
ONO KAD SRBIN PRAVI SVADBU: Zašto mlada na venčanju treba da zgazi mladoženju?
Srbi su odavno poznati po negovanju različitih običaja, a posebno su specifični oni koji se odnose na razna slavlja. Posebno se u Srbiji pompezno prave svadbe. U selima je još uvek aktuelno određena vrsta utrkivanja ko će napraviti veću svadbu "o kojoj će se pričati".
Zbog svoje originalnosti i smešnih situacija koje sa sobom nosi, običaj kupovine mlade se i dalje dobro kotira. Duhoviti komentari i dobacivanja se prepričavaju još dugo nakon svadbe. Fotke su sjajne, a svaku svadbu krase neke nove, domišljate varijante lažnih mladi.
Uglavnom je dever onaj koji kupuje mladu od njenog brata. Po pravilu, brat nikada nije zadovoljan sumom jer njegova sestra iliti mlada vredi više. Tako počinje cenkanje i sa njim vesele doskočice. Za ponuđen mali iznos, brat izvodi lažnu mladu, ili čak i dve, i cenka se i dalje sve dok ne bude zadovoljan.
U vremenu kada se “pazi” na svaki dinar, ljudi su se dosetili mnogih, zanimljivih varijanti koje su zamenile velike iznose novca. Pa su tako mlade kupovane čokoladnim dukatima, velikim čekovima od milion dinara, akt tašnama punim novčanica u apoenima od 10 dinara… A ono što je najbitnije, na kraju svaka strana bude zadovoljna i svaka mlada kupljena.
Međutim jedan brat je otišao korak dalje i svojim gestom rasplakao ne samo mladu, već i sve prisutne.
On se prilikom kupovine nije obratio mladoženji već svojoj sestri kojoj je dao ključ i rekao da će ona uvek imati svoj dom u koji može da se vrati kad god poželi.
Njemu nisu bili bitni niakakvi novci već samo i isključivo sreća svoje sestre, te je odlučio da joj na taj način da do znanja da na njegovu podršku uvek može da računa.
Ovo je izazvalo burne reakcije na mrežama koji su hvalili mladog momka i sa oduševljenjem pružali podršku kako njemu tako i budućem bračnom paru.
Kako se čuvao oganj u zimskoj noći: Da ne ugasne, da ne uđe zlo
U starim srpskim kućama oganj nije bio samo izvor toplote – bio je živo biće doma. Gasio se samo s poštovanjem, čuvao se pepelom i nikada nije ostajao sam
Zašto se stara slama ne izbacuje pre Nikoljdana: Verovanje koje štiti dom
U srpskim domaćinstvima nekada se znalo – slama iz ikona, badnjaka i kućnih ćoškova ne iznosi se dok ne prođe Sveti Nikola. Jer ona nije smeće – već čuvar doma i molitva u tišini
Kuvana repa s belim lukom: Jeftin, star, posan ručak koji se kuvao kad nema ništa
Kada bi nestalo mesa, brašna, jaja i svega „važnog“, u starim srpskim kuhinjama ostajala je repa. A kad se ona skuva s belim lukom – nahrani i telo i dušu
Od Aranđela do Božića: Dani kada se ne udara po stolu i ne tera gost iz kuće
U srpskoj tradiciji, period između Aranđelovdana i Božića bio je vreme tišine, sabranosti i duhovnog reda – kad se ne viče, ne lupi šakom o sto i ne odbija onaj koji dođe pod krov
Zašto su se ruke prale u tišini na dan slave: Zaboravljeno pravilo gostoprimstva
U starim srpskim kućama, pre nego što bi se sela za slavsku trpezu, ruke su se prale tiho, bez reči, ponekad i napolju – jer se verovalo da voda „pamti kako si dočekan“
Komentari(0)