Na granici između vidljivog i skrivenog, uklesan u liticu Gornjačke klisure, postoji manastir koji iako zaboravljen, još uvek govori. Ne rečima, već tišinom, kamenom i tragovima svetlosti. To je Blagoveštenje kraj reke Mlake, mesto gde su nekada čuvani prepisi svetih knjiga, a danas čuvaju tajne vekova.

Isposnički mir u senci litica
Manastir Blagoveštenje nalazi se uz desnu obalu reke Mlave, na samom ulazu u Gornjačku klisuru, kod sela Ždrelo. Teško pristupačan, sakriven između stenovitih visova i guste šume, ovaj hram vekovima odoleva vremenu, prirodi i zaboravu. Do njega vodi staza koja se uspinje kroz klisuru, nedaleko od današnje banje Ždrelo.
Veruje se da je manastir osnovan krajem 14. ili početkom 15. veka, moguće za vreme vladavine despota Stefana Lazarevića. Prvi pisani pomen potiče iz 1428. godine, kada se pominje monah Radoslav, prepisivač Jevanđelja.
Možda vas zanima:

LISTA NAJRELIGIOZNIJIH ZEMALJA: Srbija na iznenađujućem mestu
Jedan istraživački centar sproveo je analizu i objavio listu zemalja u Evropi čiji stanovnici najviše veruju u Boga, a možda neočekivano jedna zemlja u komšiliku se našla na prvom mestu.

LAZARICE, KOLEDARKE, ŽENSKI BOŽIĆ Domaćin prilikom mešenja česnice obavezno pokriva glavu ženskom maramom, a naučnici objašnjavaju zašto
U srpskoj tradiciji često možemo videti ženska imena običaja, kao što su lazarice, koledarke, čak i ženski Božić. To najbolje odražava strukturu društva u kojoj su se ovi običaji kroz istoriju razvijali, i kasnije održavali.
Možda vas zanima:

LISTA NAJRELIGIOZNIJIH ZEMALJA: Srbija na iznenađujućem mestu
Jedan istraživački centar sproveo je analizu i objavio listu zemalja u Evropi čiji stanovnici najviše veruju u Boga, a možda neočekivano jedna zemlja u komšiliku se našla na prvom mestu.

LAZARICE, KOLEDARKE, ŽENSKI BOŽIĆ Domaćin prilikom mešenja česnice obavezno pokriva glavu ženskom maramom, a naučnici objašnjavaju zašto
U srpskoj tradiciji često možemo videti ženska imena običaja, kao što su lazarice, koledarke, čak i ženski Božić. To najbolje odražava strukturu društva u kojoj su se ovi običaji kroz istoriju razvijali, i kasnije održavali.
Možda vas zanima:

LISTA NAJRELIGIOZNIJIH ZEMALJA: Srbija na iznenađujućem mestu
Jedan istraživački centar sproveo je analizu i objavio listu zemalja u Evropi čiji stanovnici najviše veruju u Boga, a možda neočekivano jedna zemlja u komšiliku se našla na prvom mestu.

LAZARICE, KOLEDARKE, ŽENSKI BOŽIĆ Domaćin prilikom mešenja česnice obavezno pokriva glavu ženskom maramom, a naučnici objašnjavaju zašto
U srpskoj tradiciji često možemo videti ženska imena običaja, kao što su lazarice, koledarke, čak i ženski Božić. To najbolje odražava strukturu društva u kojoj su se ovi običaji kroz istoriju razvijali, i kasnije održavali.
Zidovi koji pamte svetlost reči
Iako danas bez bratstva, manastir je u vreme turske vlasti bio svetionik duhovnosti i znanja. U njegovim konacima prepisivane su knjige, a narod iz okoline dolazio je da sluša besede i traži utehu.
Ostaci manastira otkriveni su tokom arheoloških iskopavanja 1970-ih godina. Otkrivena je trikonhalna crkva sa pripratom i kupolom, zidana u moravskom stilu. Istočno od crkve nalazila se isposnica, troetažna niša uklesana u steni, dostupna samo preko drveta ili merdevina.
Tišina kao zavet
Iako zapustelo, ovo mesto i dalje odiše duhovnošću. Vernici iz okoline veruju da su molitve izgovorene ovde snažnije, jer dolaze iz srca prirode, bez narušenja buke sveta. Čak i kad reka Mlava nabujala zagrmi niz klisuru, manastir kao da čuti dublje, govoreći samo onima koji znaju da slušaju.
Postoje priče da su se monasi ovde zavetovali na potpunu tišinu, da nisu izlazili iz isposnica osim radi molitve i posta. Ostaci časne trpeze, uklesane niše i fragmenti fresaka govore tiho, ali jasno: ovo je bilo mesto unutrašnje borbe i svetlosti.
Povratak zaboravljenom svetilištu
Danas se retko ko zaputi do Blagoveštenja. Oni koji se odluče na to, najčće dolaze planinarskim stazama, znajući da ih ne čeka ni vodič, ni tabla, ni čuvar. Samo pogled u daljinu, miris mahovine i osećaj da neko moli i kad više nema glasa.
Možda zato Blagoveštenje i jeste svetilište koje traje. Ne zbog zvona, već zbog činjenice da u steni još uvek živi svetlost nekih davnih reči. I da čovek može biti bliži Bogu kada se povuče u tišinu.

Blagoveštenje u steni: Tišina koja ne prestaje da moli
Na granici između vidljivog i skrivenog, uklesan u liticu Gornjačke klisure, postoji manastir koji iako zaboravljen, još uvek govori. Ne rečima, već tišinom, kamenom i tragovima svetlosti. To je Blagoveštenje kraj reke Mlake, mesto gde su nekada čuvani prepisi svetih knjiga, a danas čuvaju tajne vekova.

Možda spava pod vodom: Pesnik čiju je smrt predvidela poezija
Njegova poezija bila je tamna, puna slutnji i bola — a život još mračniji. Vladislav Petković Dis, pesnik izgubljenih duša, predvideo je sopstveni kraj stihovima koji danas zvuče kao epitaf. U smrti, pronašao je mesto koje mu za života nisu priznali.

OVAKO JE KRALJ ALEKSANDAR POSTAO SLAVNI KOMANDANT: Pešice je prešao Albaniju tokom VELIKOG RATA (FOTO)
Aleksandar Karađoršević je bio jedan od nasjlavnijih srpskih komandanata

Vitez sa dugim mačem: Kursula, senka koja je sejala strah i poštovanje
U istoriji Prvog srpskog ustanka, ime Jovana Kursule ne stoji među najglasnijima, ali u sećanju naroda odjekuje poput starog groma. Bio je vojvoda, dvobojac, tih i neustrašiv, poznat ne samo po hrabrosti, već i po neobičnoj pojavi i legendama koje su ostale za njim.

"Od loze Samardžića": Evo kako je nastala pesma Nataše Alimpić: "Kako se priča sa kolena na koleno prenosi..."
Zanimljiva priča o nastanku pesme
Komentari(0)