Na granici između vidljivog i skrivenog, uklesan u liticu Gornjačke klisure, postoji manastir koji iako zaboravljen, još uvek govori. Ne rečima, već tišinom, kamenom i tragovima svetlosti. To je Blagoveštenje kraj reke Mlake, mesto gde su nekada čuvani prepisi svetih knjiga, a danas čuvaju tajne vekova.
Isposnički mir u senci litica
Manastir Blagoveštenje nalazi se uz desnu obalu reke Mlave, na samom ulazu u Gornjačku klisuru, kod sela Ždrelo. Teško pristupačan, sakriven između stenovitih visova i guste šume, ovaj hram vekovima odoleva vremenu, prirodi i zaboravu. Do njega vodi staza koja se uspinje kroz klisuru, nedaleko od današnje banje Ždrelo.
Veruje se da je manastir osnovan krajem 14. ili početkom 15. veka, moguće za vreme vladavine despota Stefana Lazarevića. Prvi pisani pomen potiče iz 1428. godine, kada se pominje monah Radoslav, prepisivač Jevanđelja.
Možda vas zanima:
Čuveni Krst sa tri prsta iz manastira Žiča: Kako je simbol srpstva opstao uprkos brojnim uništenjima?
Saznajte fascinantnu istoriju krsta iz manastira Žiča koji je vekovima bio simbol jedinstva i istrajnosti srpskog naroda
Šta znači hleb na srpskim freskama?
Osim duhovne dimenzije, hleb u srednjem veku ima veliku ulogu u društvenom životu
Možda vas zanima:
Čuveni Krst sa tri prsta iz manastira Žiča: Kako je simbol srpstva opstao uprkos brojnim uništenjima?
Saznajte fascinantnu istoriju krsta iz manastira Žiča koji je vekovima bio simbol jedinstva i istrajnosti srpskog naroda
Šta znači hleb na srpskim freskama?
Osim duhovne dimenzije, hleb u srednjem veku ima veliku ulogu u društvenom životu
Možda vas zanima:
Čuveni Krst sa tri prsta iz manastira Žiča: Kako je simbol srpstva opstao uprkos brojnim uništenjima?
Saznajte fascinantnu istoriju krsta iz manastira Žiča koji je vekovima bio simbol jedinstva i istrajnosti srpskog naroda
Šta znači hleb na srpskim freskama?
Osim duhovne dimenzije, hleb u srednjem veku ima veliku ulogu u društvenom životu
Zidovi koji pamte svetlost reči
Iako danas bez bratstva, manastir je u vreme turske vlasti bio svetionik duhovnosti i znanja. U njegovim konacima prepisivane su knjige, a narod iz okoline dolazio je da sluša besede i traži utehu.
Ostaci manastira otkriveni su tokom arheoloških iskopavanja 1970-ih godina. Otkrivena je trikonhalna crkva sa pripratom i kupolom, zidana u moravskom stilu. Istočno od crkve nalazila se isposnica, troetažna niša uklesana u steni, dostupna samo preko drveta ili merdevina.
Tišina kao zavet
Iako zapustelo, ovo mesto i dalje odiše duhovnošću. Vernici iz okoline veruju da su molitve izgovorene ovde snažnije, jer dolaze iz srca prirode, bez narušenja buke sveta. Čak i kad reka Mlava nabujala zagrmi niz klisuru, manastir kao da čuti dublje, govoreći samo onima koji znaju da slušaju.
Postoje priče da su se monasi ovde zavetovali na potpunu tišinu, da nisu izlazili iz isposnica osim radi molitve i posta. Ostaci časne trpeze, uklesane niše i fragmenti fresaka govore tiho, ali jasno: ovo je bilo mesto unutrašnje borbe i svetlosti.
Povratak zaboravljenom svetilištu
Danas se retko ko zaputi do Blagoveštenja. Oni koji se odluče na to, najčće dolaze planinarskim stazama, znajući da ih ne čeka ni vodič, ni tabla, ni čuvar. Samo pogled u daljinu, miris mahovine i osećaj da neko moli i kad više nema glasa.
Možda zato Blagoveštenje i jeste svetilište koje traje. Ne zbog zvona, već zbog činjenice da u steni još uvek živi svetlost nekih davnih reči. I da čovek može biti bliži Bogu kada se povuče u tišinu.
Urezano u prag: Zašto su Srbi nekada svoje ime urezivali na kući
U selima zapadne i južne Srbije, na starim drvenim kućama i danas se mogu videti urezana imena, godine i poneki krstić iznad vrata. Neki misle da su to samo oznake starih majstora ili dekorativni detalji, ali zapravo se iza tih tragova krije ozbiljan običaj i snažna poruka domaćina.
Običaj „nošenja noći“: Zašto su naši stari decu nosili preko praga kad padne mrak
Kad dete plače noću, budi se u isto vreme ili gleda „u ćošak“, narod je znao: noć mu je „ušla u dušu“. Zato su ga nosili tri puta preko praga – da ga vrate iz senke
Tri dana pred Mitrovdan: Verovalo se da tada duhovi obilaze domove i gledaju ko ih pamti
Uoči praznika Svetog Dimitrija, narod je ćutao, palio sveće i nije otvarao vrata posle mraka – jer se verovalo da mrtvi još jednom dolaze pred kuću
Vekovni prsten na prstu mrtvog: Zašto se pokojnici sahranjuju sa burmom i šta se dešava ako se skine
U srpskoj tradiciji, burma nije samo znak braka – već veza između duša. Zato se i posle smrti ostavlja na ruci, da pokojnik zna kome pripada – i da ne zaboravi put ka miru
Srbi na grob za Zadušnice prostiru stolnjake kao da je slava: Sveštenik otkrio koji je stav Srpske pravoslavne crkve o bizarnom običaju
U mnogim sredinama u Srbiji na groblje se za Zadušnice pored sveća iznosi i mnogo hrane.
Komentari(0)