Naši stari ovo drvo nikad nisu sadili blizu kuće: Verovali su da DONOSI BEDU, NESREĆU I SMRT
Stari Sloveni verovali su da svako drvo ima svoju dušu, a pojedine vrste drveća smatrali su svetim zbog njihove simbolike i veze sa božanskim silama. Osim lipe, oraha i hrasta, naši preci gajili su veliko poštovanje prema drvetu duda. Ali, strogo su vodili računa gde sade dud da se nad porodicom ne bi nadvila nesreća.
Drvo duda nekada je bilo veoma često širom Srbije, pogotovo u Banatu. Naši stari su verovali da plod duda daje snagu, izoštrava intuiciju, pomaže čoveku da se odbrani od sila tame, ali i da zaljubljenima donosi sreću. Ali, nikad ga nisu sadili blizu kuće, jer je postojalo verovanje da stablo duda može da donese siromaštvo, nesreću i smrt.
Kao i orah, i drvo duda nije bilo poželjno saditi u dvorištu, pogotovo ne u blizini kuće. Naime, žile duda veoma brzo rastu - koliko je drvo visoko, tolike su mu žile ispod zemlje. Postojao je strah da će žile "udariti" na temelj i srušiti kuću, što bi za porodice značilo bedu, siromaštvo i nesreću. Uz to, verovali su da drvo duda zasađeno u dvorištu donosi smrt onome ko ga je posadio - kad debljina stabla dostigne obim ljudskog vrata, onaj ko je posadio dud mogao je da se "priprema za odlazak na onaj svet".
Ako bi se domaćin kojim slučajem odlučio da ne poseče drvo duda ispred kuće, drvo bi vremenom postalo "gospodar prostora". Ispred napuštenih kuća čiji su temelji bili podriveni uvek bi bilo veliko drvo duda.
Možda vas zanima:
Kad se kuća čisti metlom u krug: Zaboravljeni rituali iz srpskih sela koje niko više ne radi
Nekada je metla bila više od alata – njome se nije samo uklanjao prah, već i zlo, bolest i nevolja, ako se koristila u pravo vreme i na pravi način
Zašto su Srbi nosili nož u čarapi: Narodna verovanja o zaštiti i snazi
Nož u čarapi nije bio znak nasilja, već amajlija, čuvar časti i tiha poruka – „spreman sam da se branim, ali ne i da napadam“
Možda vas zanima:
Kad se kuća čisti metlom u krug: Zaboravljeni rituali iz srpskih sela koje niko više ne radi
Nekada je metla bila više od alata – njome se nije samo uklanjao prah, već i zlo, bolest i nevolja, ako se koristila u pravo vreme i na pravi način
Zašto su Srbi nosili nož u čarapi: Narodna verovanja o zaštiti i snazi
Nož u čarapi nije bio znak nasilja, već amajlija, čuvar časti i tiha poruka – „spreman sam da se branim, ali ne i da napadam“
Možda vas zanima:
Kad se kuća čisti metlom u krug: Zaboravljeni rituali iz srpskih sela koje niko više ne radi
Nekada je metla bila više od alata – njome se nije samo uklanjao prah, već i zlo, bolest i nevolja, ako se koristila u pravo vreme i na pravi način
Zašto su Srbi nosili nož u čarapi: Narodna verovanja o zaštiti i snazi
Nož u čarapi nije bio znak nasilja, već amajlija, čuvar časti i tiha poruka – „spreman sam da se branim, ali ne i da napadam“
Ipak, verovalo se da je dud ispred kapije, kao i na ulasku u selo bio svojevrsna zaštita od zlih sila. Drvo duda je, kao i drvo hrasta, najčešće bilo korišćeno kao zapis - drvo koje predstavlja svetinju za selo na čijem se području nalazi. Pored njega su postavljali najčešće krst napravljen od kamena i ograđivali ga kako ga niko ne bi oštetio.
Blic žena
Turci su raskopali Skenderbegov grob i kosti nosili kao amajliju: Albanski nacionalni heroj je Srbin, njegova porodica počiva u Hilandaru
Đurađ Kastriot je rođen u porodici srpskog porekla. Otac mu se zvao Ivan, a majka Vojislava (Vojsava). Ivan i Vojislava imali su četiri sina i pet kćeri. Zvali su se Repoš, Staniša, Konstantin, Đurađ, Mara, Jela, Angelina, Vlajica i Mamica.
Veliko otkriće kod Prijepolja, arheolozi ostali u čudu: Pronašli pečat koji menja tok celog istraživanja, manastir nije posvećen Svetom Petru i Pavlu, već Svetom Simeonu Mirotočivom
Najnovija arheološka istraživanja sprovedena u manastiru Pustinja kod Prijepolja otkrila su istorijsku istinu koja menja dosadašnja saznanja. Iako se decenijama verovalo da je u pitanju manastir posvećen Svetom Petru i Pavlu, arheolozi su pronašli olovni pečat sa likom Svetog Simeona Mirotočivog, što potvrđuje da je manastir zapravo posvećen ovom svetitelju.
Sveti Luka u srpskom narodu: Dan kada se ne radi, ne svađa i ne kreće na put
Sveti Luka je među najpoštovanijim svecima u srpskom narodu – ne samo kao apostol i lekar, već i kao duhovni štit pred dolazak zime
MILAN SEKULIĆ, GRADITELJ ZGRADA „ALBANIJE" I „POLITKE": Dao je trajni doprinos izgledu Beograda
Kolekcionar Milan Sekulić, pored toga što je Beogradu zaveštao najveću privatnu zbirku ikona, ostavio je veliki trag kao graditelj.
Zašto se nekada govorilo da ne valja jesti iz okrnjenog tanjira: Narodno verovanje koje krije više od praznoverja
Na srpskoj trpezi tanjir nije bio samo za jelo – već i ogledalo kućnog reda, zdravlja i duhovnog blagostanja
Komentari(0)