Saksija bez semena: Zašto su žene sadile praznu zemlju kada u kući stoji misao koju niko ne zna da izgovori
U pojedinim selima centralne Srbije, naročito u Levaču i Pomoravlju, postoji zaboravljen običaj sadnje „prazne zemlje“ – saksije bez semena. Verovalo se da zemlja može primiti ono što ljudi ne umeju da kažu naglas, i da će „izrasti onda kad reč bude spremna“.
Danas saksija bez biljke deluje kao greška ili slučajnost. Ali u narodnoj tradiciji, posebno među ženama, postojala je svesna odluka da se u proleće posadi – ništa. Da se zemlja zaliva bez semena, da se stavlja na sunce bez namere da nešto nikne. Taj čin nije bio besmislen. Bio je način da se u kući prepozna misao koja nema svoj glas, ali ima svoje mesto. Žene bi rekle: „Ako ne mogu da kažem, mogu da posadim.“
Zemlja prima ono što usta ne mogu da nose
Zemlja u saksiji bila je, u ovom običaju, prost duhovni prostor. U nju se nije unosila težina, već ono što ne znaš gde da staviš – tuga koja nije plakanje, slutnja bez uzroka, misao koja te budi.
Nije se postavljala na visoko mesto, već na mesto pored prozora, ali nisko – blizu stopala.
Kad bi žena prošla pored nje, mogla je da joj kaže šta misli. Ili ništa.
Jer, govorile su: „Zemlja zna i kad ćutim.“
Sadnja bez semena – početak tihe molitve
Sadnja se odvijala bez svedoka.
U glinenu saksiju stavljala se zemlja iz bašte, nikako kupljena.
Nije se dodavalo đubrivo, niti se zemlja pritiskala rukama.
Prstima bi se samo prešla po površini, u spirali, a potom – zalila vodom u kojoj je stajao zdravac.
Nije se govorilo šta se posadilo, jer – ništa se nije posadilo.
A ipak, nešto je ostavljeno.
Šta se očekivalo da se desi
Cilj nije bio da nešto izraste.
Ali ako bi iz saksije iznikla travka, bez da je ikada posejana – to se smatralo znakom.
Znakom da misao ima svoj koren, i da će uskoro „naći svoj glas“.
Ako ništa ne izraste do kraja leta, zemlja se nije bacala. Samo se prosipala uz stablo koje je već veliko – da se misao „vrati u nešto što zna da raste“.
Običaj koji danas deluje kao umetnost – ali je bio svakodnevica
Ovaj običaj se retko spominje u knjigama.
Prenosio se među ženama, najčešće između svekrve i snaje, ili među sestrama.
Nije se radilo svake godine, već samo onda kada kuća „ne zna šta joj fali“.
Tada bi neko predložio:
„Posadi ništa. Možda ti kaže šta jeste.“
Danas – saksije su pune, ali možda prazne na drugi način
U modernim domovima, retko ko zaliva zemlju bez biljke.
Ali možda je vreme da se taj običaj vrati – ne zbog tradicije, već zbog tišine koju više ne znamo gde da ostavimo.
Možda vredi posaditi jednu praznu saksiju.
Za misao koju još ne znaš da kažeš.
Evo kako su zaista izgledali poslednji sati Vuka Karadžića: Način na koji je skončao ostavlja bez teksta, do poslednjeg daha molio da mu ovo donesu iz Srbije
Preminuo je u Beču, daleko od rodnog Tršića i Srbije, a njegova smrt označila je kraj jedne epohe.
Veštačko, a izgleda kao da ga je sama priroda stvorila: Ovo jezero je izletište u okolini čuvene banje
Kako bi grad Aleksinac bio adekvatno snabdevan vodom, trebalo je izgraditi branu i pregraditi reku Moravicu. Na mestu na kome se danas nalazi Bovansko jezero nekada je postojalo selo istoimenog naziva. Sokobanja i Bovansko jezero
DANAS SU DETINJCI: Porodični praznik sa prelepom simbolikom - smatra se da ovaj običaj donosi mir i blagostanje domu
Pravoslavna crkva i njeni vernici danas obeležava Detinjce, radosni porodični praznik koji se slavi tačno tri nedelje pre Božića
Reč amanet čuli smo od naših starih mnogo puta: Ovaj drevni izraz ima duboko značenje, a evo iz kog jezika potiče
U srpskoj narodnoj književnosti i pesništvu, pojam amanet ima posebnu simboliku. U mnogim narodnim pesmama i pričama, junaci ostavljaju amanet svojim najbližima – obično roditelji ili stariji članovi porodice daju svoje poverenje mlađima, obavezivši ih da čuvaju tradiciju, imanje ili porodicu.
NAROD JE OBOŽAVAO, A MUŽA INTERESOVALA KAO LANJSKI SNEG Ko je bila srpska Mona Liza
Muzej Jevrema Grujića u Svetogorskoj ulici u Beogradu čuva portret kraljice Natalije Obrenović poznat pod nadimkom "Srpska Mona Liza". Autor ovog remek-dela bio je veliki srpski slikar Stevan Todorović (1832.-1925.).
Komentari(0)