Drvo koje se ne sme dirati: Zapisano drvo kao kućni svetac u srpskoj narodnoj tradiciji
U mnogim selima Srbije, postoji drvo koje se ne seče, ne potkresuje, ne dira bez potrebe – jer je „zapisano“. Veruje se da u njemu boravi svetac, duh sela ili predak, a svako nepoštovanje vodi u bolest, neslogu ili nesreću.
I danas, ako pažljivo posmatrate sela po Šumadiji, Homolju ili Rađevini, videćete poneki stari hrast, jasen ili lipu, na raskršću, pored izvora, ili uz seoski put. Oko njih – ikona, krst, beli peškir, ponekad jabuka ili sveća. To je zapisano drvo – sveta biljka koja nije samo drvo, već tačka susreta čoveka i božanskog. Prema narodnom verovanju, ako se takvo drvo povredi – ne pati samo ono, već i onaj koji ga sekao.
Šta znači da je drvo „zapisano“
Zapisano drvo je:
Možda vas zanima:
NIJE DO PRAVOSLAVLJA: Zašto pokrivamo ogledala na sahrana?
Ovi običaji su deo starih paganskih praksi i praznoverica.
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Možda vas zanima:
NIJE DO PRAVOSLAVLJA: Zašto pokrivamo ogledala na sahrana?
Ovi običaji su deo starih paganskih praksi i praznoverica.
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Možda vas zanima:
NIJE DO PRAVOSLAVLJA: Zašto pokrivamo ogledala na sahrana?
Ovi običaji su deo starih paganskih praksi i praznoverica.
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
- označeno krstom, urezanim u koru,
- posvećeno svetitelju, najčešće Sv. Iliji, Sv. Trojici, Sv. Savi,
- mesto molitve, zaveta i tišine,
- drvo koje “stoji zbog sela” – ne zbog sebe.”
Možda vas zanima:
NIJE DO PRAVOSLAVLJA: Zašto pokrivamo ogledala na sahrana?
Ovi običaji su deo starih paganskih praksi i praznoverica.
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Možda vas zanima:
NIJE DO PRAVOSLAVLJA: Zašto pokrivamo ogledala na sahrana?
Ovi običaji su deo starih paganskih praksi i praznoverica.
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Možda vas zanima:
NIJE DO PRAVOSLAVLJA: Zašto pokrivamo ogledala na sahrana?
Ovi običaji su deo starih paganskih praksi i praznoverica.
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Možda vas zanima:
NIJE DO PRAVOSLAVLJA: Zašto pokrivamo ogledala na sahrana?
Ovi običaji su deo starih paganskih praksi i praznoverica.
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Možda vas zanima:
NIJE DO PRAVOSLAVLJA: Zašto pokrivamo ogledala na sahrana?
Ovi običaji su deo starih paganskih praksi i praznoverica.
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Možda vas zanima:
NIJE DO PRAVOSLAVLJA: Zašto pokrivamo ogledala na sahrana?
Ovi običaji su deo starih paganskih praksi i praznoverica.
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Možda vas zanima:
NIJE DO PRAVOSLAVLJA: Zašto pokrivamo ogledala na sahrana?
Ovi običaji su deo starih paganskih praksi i praznoverica.
Zašto se pepeo iz ognjišta u januaru iznosi ka jugu, a ne ka severu
Ognjište pamti više od reči, a pepeo nosi više nego što izgleda. U zimskim danima, posebno posle praznika, pepeo se ne baca kako stigne – već s pravcem i poštovanjem
Zapisivanje drveta je obred. Nije svako drvo zapisano. Mora:
- da bude zdravo, staro i uspravno,
- da se nalazi na mestu gde „vetar menja pravac“,
- i da ga narod izabere jednoglasno.
Običaji vezani za zapisano drvo
Oko drveta se nosi litija, naročito na Duhove ili za zavetine.
Tu se ne psuje, ne jede meso, ne spava.
Ne sme se vezivati stoka za njega, niti lomiti grančice „za senku“.
Ako neko iz neznanja slomi granu – dužan je da donese sveću i molitvu.
U selima u Levaču, žene govore:
„U drvetu ne stoji svetac, ali znaš da on zna da si ga zaboravio.“
Šta se dešava ako se zapisano drvo povredi
Narod kaže:
„Ko seče zapis – seče zdravlje.“
„Odsečeš granu – iščupaš dušu.“
U mnogim pričama, oni koji su bez znanja sekli zapis:
- razboleli su se,
- izgubili stoku,
- ili „kuća im se zategla – više niko s nikim nije pričao“.
Često su morali da odu do sveštenika, vrate se s vodicom, i traže oproštaj pred drvetom.
Zapisano drvo kao „kućni svetac“
U pojedinim mestima, zapisano drvo nije bilo samo za selo – svaka porodica je imala svoje, obično posađeno kad se kuća zida.
To drvo se:
- nikad ne seče, čak i ako ometa krov,
- oko njega se ostavlja prvi hleb,
- pali se sveća kad neko umre,
- tu se moli kad kuća uđe u tugu.
Gde još postoje zapisana stabla
U selima:
- Vukmanovac (Levač) – stoletna lipa uz put,
- Zlokućane (Toplica) – hrast na ulazu u selo,
- Planinica (Kuršumlija) – jasen kraj izvora,
- i u mnogim selima oko Dragačeva – zapisi i dalje stoje.
Meštani ih čuvaju. Neki i ne znaju zašto – ali osećaju da ih se ne sme dirati.
Zaboravljeno poštovanje
U vremenu kada drveta sečemo kao da ne zna da diše, možda je vreme da se setimo da su naši preci gledali stablo kao svedoka, a ne samo kao materijal.
Zapisano drvo nije bog.
Ali jeste svedok molitve – i mesto gde tvoja reč možda ne ode odmah, ali se čuje kad treba.
DEČACI SU NEKAD NOSILI IME KOJE SRBI SADA KAO LUDI DAJU DEVOJČICAMA: Nećete verovati vidite KOJE je u pitanju
Jedno tumačenje govori da je ime nastalo od reči persijskog porekla i da u prevodu znači “lala”, odnosno “prolećni cvet”
UBIJAO ZA TITA, SKONČAO U BEDI: Jugoslovenski Džejms Bond
Život Karate Boba zauvek se promenio kada je odbio da izvrši naređenje o likvidaciji mete u Jugoslaviji, zbog čega je bio primoran da pobegne iz zemlje.
Tajna podzemna pećina kod Orašca: Ovde su ustanici krili barut, oružje i – odluke o sudbini Srbije
Dok su se topovi tresli i krv lila u bojevima, duboko u šumama Šumadije odvijala se jedna tiha, ali presudna borba – borba za opstanak ustanka. Malo poznata pećina kod Orašca služila je Karađorđevim ustanicima kao tajno sklonište, barutana i mesto za donošenje ključnih odluka. Ovaj skriveni kutak istorije i danas postoji, ali o njemu se retko priča.
IME STAROSLOVENSKOG POREKLA KOJE JE KRASILO MNOGE DEČAKE: Danas ga sve ređe čujemo, a ima PRELEPO ZNAČENJE
Takođe se smatra da je ovo ime nastalo od imena Milovan i Milosa
Karađorđe se zaljubio u Jelenu pa je oteo sa 15 godina: Jedva izbegla zločin, a na kraju ispunila poslednju želju
Priča o voždu Karađorđu Petroviću i njegovoj ženi Jeleni nije klasična ljubavna bajka. Naprotiv – puna je strasti, sukoba, nepravdi i teških izbora koje je vreme nametalo. Jelena, žena koja je živela u senci vođe Prvog srpskog ustanka, bila je mnogo više od puke supruge slavnog junaka. Njena sudbina govori o tihoj snazi, boli i borbi za dostojanstvo u vremenu kad žene nisu imale ni glas, ni izbor.
Komentari(0)