“Prag udovice”: Zaboravljen običaj da žena prvi put pređe kućni prag bosa nakon smrti muža
U selima zapadne Srbije, nakon sahrane muža, žena je prvi put izlazila iz kuće bosa, ćutke i bez pogleda unazad. Verovalo se da tako skida sa sebe žalost i čisti prag od tuge koja ne pripada njenoj duši.
U narodu se oduvek znalo: smrt ne ulazi samo u grob, već ostaje u kući, na stvarima, na pragu. U selima oko Užica, Požege i Prijepolja, vekovima se poštovao običaj poznat kao „prag udovice“. Kada žena ostane bez muža, prvi izlazak iz kuće – najčešće dan posle sahrane – obavljala je bosa, ćutke i s molitvom u srcu, jer se verovalo da time skida žalost sa sebe i ne prenosi je na decu i dom.
Prag kao granica svetova
Prag kuće je u srpskoj tradiciji višeslojni simbol:
- granica između unutrašnjeg i spoljašnjeg sveta,
- mesto gde se duše zadržavaju pre odlaska,
- tačka u kojoj ostaje ono što je neizgovoreno.
Zato se nikada nije gazio prag bez poštovanja, nije se sedelo na njemu, niti se razgovaralo naglas. A kada neko umre – prag postaje mesto gde žalost ostaje da čeka.
Kako izgleda običaj “praga udovice”
Dan nakon sahrane, žena:
- izlazi iz kuće bosa, najčešće ujutru,
- ne nosi ništa u rukama,
- ne okreće se,
- ne govori ni reč.
Prelazi prag levom nogom, a na desnu nogu vezuje tanak crveni konac – da je „duh tuge ne povuče natrag“. Taj konac se skida tek nakon 40 dana.
U nekim selima, uz prag se ostavi:
- kap rakije,
- parče hleba,
- ili grančica zdravca – za dušu umrlog.
Zašto bosa?
Bosonogost u ovom običaju ima pročišćavajuću simboliku:
- kontakt sa zemljom – kao povratak realnosti,
- znak skrušenosti i pokornosti,
- ali i akt odbacivanja tuge koju je pokojnik ostavio.
- Bosa noga na zemlji, verovalo se, izvlači iz tela ono što je nepotrebno – suze, misli, slabost.
- Žena koja ne pređe prag pravilno – nosi žalost godinama
- Ako žena zaboravi da ide bosa, ili pređe prag sa pogrešnim rečima, verovalo se da će:
- ostati „zavezana“ u prošlosti,
- imati „tešku kuću“,
- ili neće moći da „povuče decu napred“.
Zato su starije žene iz porodice obavezno podsećale mladu udovicu: – “Ne zaboravi prag. Bez praga – tuga se ne zna gde će.”
Gde se običaj i dalje pamti
U selima zapadne i jugozapadne Srbije – Zlakusa, Kosjerić, Pilatovići, Sirogojno – običaj se i dalje praktikuje, makar simbolično. Neke žene samo zastanu bosa na pragu, neke samo spuste ruku na zemlju – ali svest o „čišćenju bola“ kroz prag još uvek živi.
Udovička tišina kao čin snage
Običaj “praga udovice” nije čin patnje – to je ženski način da tugu pretvori u snagu. Tiho, bez krika, bez sveće, bez rituala koji iko drugi mora da vidi.
To je trenutak u kojem žena ostaje sama sa sobom, priznaje da je ostala – ali i da mora dalje.
Jer u narodu se zna:
“Ko bosa pređe prag tuge, lakše će naći put u svetlost.”
Reč amanet čuli smo od naših starih mnogo puta: Ovaj drevni izraz ima duboko značenje, a evo iz kog jezika potiče
U srpskoj narodnoj književnosti i pesništvu, pojam amanet ima posebnu simboliku. U mnogim narodnim pesmama i pričama, junaci ostavljaju amanet svojim najbližima – obično roditelji ili stariji članovi porodice daju svoje poverenje mlađima, obavezivši ih da čuvaju tradiciju, imanje ili porodicu.
Znaju i te kako da "izgrebu" uspeh: Čačane sa druge strane Morave decenijama unazad zovu Grebićima - a, evo i zašto
Kroz dugu srpsku istoriju svako selo ili grad imalo je svoje obeležje po kojem je bilo prepoznatljivo i razlikovalo se od ostalih. Da li su bili hrabri, spretni, podli ili lukavi, sve je to na kraju završavalo u njihovim nadimcima i prenosilo se sa kolena na koleno. Od davnina su Čačani u Srbiji poznati kao Grebići, a da se ni dan danas ne zna zašto su žitelji grada na Moravi dobili upravo taj epitet.
"NOSILAC SVETE BLAGODETI": Ovo kratko žensko ime dugo opstaje u SRBIJI, ima MOĆNO ZNAČENJE
Ukoliko planirate da svojoj devojčici date kratko ime, možda ćete se odlučiti baš za ovo
Kako je nastala reč "Balkan"? Staro ime poluostrva malo ko zna, iz ovog jezika dolazi naziv, a evo zašto je nazivano "Burem baruta Evrope"
Geografski, Balkan je omeđen Jadranskim, Jonskim, Egejskim, Mramornim i Crnim morem. Ipak, severna granica poluostrva nije jasno definisana – najčešće se uzimaju reke Sava i Dunav kao prirodna granica.
SUNČANO NA SVETOG NIKOLU: Sada je jasno kakva nas zima čeka prema narodnom verovanju
Još od davnina se smatralo da vreme na ovaj veliki praznik najavljuje kakvi će biti zimski meseci pred nama
Komentari(0)