Konj u srpskom predanju: Sveti pratilac ratnika, vodič duše i životinja koja vidi ono što ljudi ne smeju
U staroj srpskoj mitologiji, konj nije bio samo jahaća životinja, već posrednik između svetova. Verovalo se da vidi duhove, oseća smrt i ponekad vodi dušu na onaj svet – tiho, bez pitanja.

U epskim pesmama, narodnim verovanjima i zapisima koje je sačuvao Veselin Čajkanović, konj zauzima posebno mesto među životinjama. Nije to obična stoka, niti samo pomoćnik ratnika. Konj je imao dušu. Imao je dar da vidi, oseti i predskaže. Zato se nije prodavao lako, nije se ubijao iz hira i nikada se nije zadirkivao – jer se verovalo da zna više nego što sme da kaže.
Konj – produžetak čovekove duše
U mnogim srpskim narodnim pesmama, junak bez konja nije junak. Njegov konj nije samo prevozno sredstvo, već saučesnik, svedok, prijatelj i ispovednik. Govorio je samo kad treba. Osećao je opasnost pre nego što se pojavi. U pesmama se konj često „javi“ kada gospodar padne, ne jede, ne pije, čeka ispred crkve, ćuti ispred groba.
Možda vas zanima:

SRPSKI KAMENOVI SPOTICANJA: Zašto se verovalo da neki kamenovi nose posebnu magijsku moć?
U srpskoj narodnoj tradiciji, određeni kamenovi, poznati kao „kamenovi spoticanja“, smatrani su posebnim predmetima koji poseduju magijske moći. Ovi kamenovi imali su značajnu ulogu u brojnim običajima, ritualima i verovanjima koja su se prenosila kroz generacije, oblikujući narodnu kulturu i verovanja.

Ivanjdan i hod po jutarnjoj rosi: Zašto se 7. jula hoda bos po travi – i šta to leči?
U srpskoj tradiciji, ako ustaneš pre sunca i bosi pređeš kroz rosnu livadu – izlečićeš dušu, telo i snove
Možda vas zanima:

SRPSKI KAMENOVI SPOTICANJA: Zašto se verovalo da neki kamenovi nose posebnu magijsku moć?
U srpskoj narodnoj tradiciji, određeni kamenovi, poznati kao „kamenovi spoticanja“, smatrani su posebnim predmetima koji poseduju magijske moći. Ovi kamenovi imali su značajnu ulogu u brojnim običajima, ritualima i verovanjima koja su se prenosila kroz generacije, oblikujući narodnu kulturu i verovanja.

Ivanjdan i hod po jutarnjoj rosi: Zašto se 7. jula hoda bos po travi – i šta to leči?
U srpskoj tradiciji, ako ustaneš pre sunca i bosi pređeš kroz rosnu livadu – izlečićeš dušu, telo i snove
Možda vas zanima:

SRPSKI KAMENOVI SPOTICANJA: Zašto se verovalo da neki kamenovi nose posebnu magijsku moć?
U srpskoj narodnoj tradiciji, određeni kamenovi, poznati kao „kamenovi spoticanja“, smatrani su posebnim predmetima koji poseduju magijske moći. Ovi kamenovi imali su značajnu ulogu u brojnim običajima, ritualima i verovanjima koja su se prenosila kroz generacije, oblikujući narodnu kulturu i verovanja.

Ivanjdan i hod po jutarnjoj rosi: Zašto se 7. jula hoda bos po travi – i šta to leči?
U srpskoj tradiciji, ako ustaneš pre sunca i bosi pređeš kroz rosnu livadu – izlečićeš dušu, telo i snove
Verovalo se da konj:
- oseća smrt pre nego što dođe,
- neće stati na mesto gde je neko umro,
- neće da pije vodu iz bunara „gde se duša ogleda“.
Konj i smrt – vodič preko granice
U predanjima iz centralne i istočne Srbije, prisutna je ideja da dušu umrlog ponekad ne nosi anđeo – već konj.
U nekim selima se i danas može čuti:
„Doveo ga konj kad je došlo vreme.“
ili
„Otišao je kao da ga je konj odveo.”
Zato su stari ljudi verovali da ako konj pobegne iz štale bez razloga – nekom u kući se sprema kraj.
Posebni običaji oko konja
Mladom konju se nikada ne daje ime pre nego što se pokaže u boju ili na putu – ime mu “dolazi iz iskustva”.
Kada konj ugine, nije se nikada zakopavao kao obična životinja – često se spaljivao ili ostavljao na visini, da „duša ide gore“.
Na konju se ne psuje – verovalo se da on to „pamti“ i da se uvreda vraća.
U nekim krajevima, naročito oko Gornje Resave i Peštera, konju se na Đurđevdan pletu crvene vunene kićanke – da se ne urekne, jer je “u njemu oko koje vidi kad mi ne gledamo”.
Konj i bojište: brat po krvi
U epskoj tradiciji, posebno onoj vezanoj za kosovsku mitologiju, konj je nerazdvojan od junaka. Milošev konj, Jugovićev konj, Markov Šarac – nisu slučajnost.
U nekim verzijama narodnih predanja, kada junak gine, konj ostaje da čuva telo dok ga neko ne pronađe. Neretko – ne jede, ne pije, ugine na istom mestu, jer „neće bez njega“.
U Pešterskim selima, žene su znale reći: “Kad konj ne diše, a telo još nije ohlađeno – zna se, čeka ga.”
Zašto se konj ne prodaje olako
U narodnoj etici, konj se ne prodaje tek tako. Ako je dugo služio, ako je bio na ratovima, ako je preživeo s gospodarom – prodaja bi značila izdaju veze.
Kaže se: – „Ko proda konja koji ga je spasio – sam će dočekati dan bez glasa.”
U pojedinim slučajevima, konju se pre smrti šapuće „hvala“ u uvo, a deca se uče da ga pomiluju preko čela, „da se zna da nije zaboravljen“.
Konj danas – tiha senka slavne prošlosti
Danas konji retko imaju dušu u očima onih koji ih gledaju – sve je manje onih koji ih osećaju kao nekada. Ali ipak, u selima, na planinama, po salašima – i dalje poneki stari konj, sa sedim dlakama oko očiju, čeka tiho da ga neko pogleda s poštovanjem.
Možda više ne vodi duše preko mostova, ali još uvek može da podseti kako se poštovala snaga bez reči i vernost bez obaveze.

Ovo je najjezivija srpska izreka! Mnogi nisu ni svesni njenog jezivog značenja, korene vuče iz doba Osmajlija
Ova izreka se spominje u našoj poznatoj srpskoj pesmi

Kuda je išao put cara Dušana kroz Srbiju? Tragovima vladara koji je sanjao carstvo
Srpski car Dušan nije imao jednu prestonicu, ni jednu stazu. Njegov put bio je mapa naraslog carstva, isprepleten crkvama, tvrđavama i granama moći koje su se pružale ka jugu i istoku.

Šapat hrasta i krst u kori: Kako drvo postaje sveto u Srbiji?
U srcu srpske tradicije ne stoji crkva, već drvo. Sa uklesanim krstom, zapis čuva uspomene na molitve pod otvorenim nebom i tišinu u kojoj su ljudi verovali da Bog sluša.

Mnogi misle da je bila najbolji diplomata kojeg je naša zemlja imala: Vreme ne briše ono što je uradila za Srbiju
Istorija pamti najvoljeniju srpsku caricu Milicu koja je učinila ogromnu žrtvu za Srbiju.

"Kad sam stao pred Hitlera uspaničio sam se, a stisak njegove ruke..." Andrić zahtevao da nestanu dokazi o susretu koji je Jugoslaviju zavio u crno (FOTO)
„Još od ranog jutra pripremao sam se za ovaj izuzetan doživljaj. Ostani priseban, pokušavao sam sam sebe da smirim, ali kada sam se u pratnji šefa protokola našao pred Hitlerom, počeo sam da gubim prisebnost i gotovo panično zaželeo da se ovaj strogo protokolarni čin što pre završi“.
Komentari(0)