Konj u srpskom predanju: Sveti pratilac ratnika, vodič duše i životinja koja vidi ono što ljudi ne smeju
U staroj srpskoj mitologiji, konj nije bio samo jahaća životinja, već posrednik između svetova. Verovalo se da vidi duhove, oseća smrt i ponekad vodi dušu na onaj svet – tiho, bez pitanja.

U epskim pesmama, narodnim verovanjima i zapisima koje je sačuvao Veselin Čajkanović, konj zauzima posebno mesto među životinjama. Nije to obična stoka, niti samo pomoćnik ratnika. Konj je imao dušu. Imao je dar da vidi, oseti i predskaže. Zato se nije prodavao lako, nije se ubijao iz hira i nikada se nije zadirkivao – jer se verovalo da zna više nego što sme da kaže.
Konj – produžetak čovekove duše
U mnogim srpskim narodnim pesmama, junak bez konja nije junak. Njegov konj nije samo prevozno sredstvo, već saučesnik, svedok, prijatelj i ispovednik. Govorio je samo kad treba. Osećao je opasnost pre nego što se pojavi. U pesmama se konj često „javi“ kada gospodar padne, ne jede, ne pije, čeka ispred crkve, ćuti ispred groba.
Možda vas zanima:

STARI SRPSKI OBIČAJ: Zašto su mladići nekad otimali devojke?
Otmica za devojku, pa i za samo selo iz koje je devojka je bila velika sramota.

SRPSKI KAMENOVI SPOTICANJA: Zašto se verovalo da neki kamenovi nose posebnu magijsku moć?
U srpskoj narodnoj tradiciji, određeni kamenovi, poznati kao „kamenovi spoticanja“, smatrani su posebnim predmetima koji poseduju magijske moći. Ovi kamenovi imali su značajnu ulogu u brojnim običajima, ritualima i verovanjima koja su se prenosila kroz generacije, oblikujući narodnu kulturu i verovanja.
Možda vas zanima:

STARI SRPSKI OBIČAJ: Zašto su mladići nekad otimali devojke?
Otmica za devojku, pa i za samo selo iz koje je devojka je bila velika sramota.

SRPSKI KAMENOVI SPOTICANJA: Zašto se verovalo da neki kamenovi nose posebnu magijsku moć?
U srpskoj narodnoj tradiciji, određeni kamenovi, poznati kao „kamenovi spoticanja“, smatrani su posebnim predmetima koji poseduju magijske moći. Ovi kamenovi imali su značajnu ulogu u brojnim običajima, ritualima i verovanjima koja su se prenosila kroz generacije, oblikujući narodnu kulturu i verovanja.
Možda vas zanima:

STARI SRPSKI OBIČAJ: Zašto su mladići nekad otimali devojke?
Otmica za devojku, pa i za samo selo iz koje je devojka je bila velika sramota.

SRPSKI KAMENOVI SPOTICANJA: Zašto se verovalo da neki kamenovi nose posebnu magijsku moć?
U srpskoj narodnoj tradiciji, određeni kamenovi, poznati kao „kamenovi spoticanja“, smatrani su posebnim predmetima koji poseduju magijske moći. Ovi kamenovi imali su značajnu ulogu u brojnim običajima, ritualima i verovanjima koja su se prenosila kroz generacije, oblikujući narodnu kulturu i verovanja.
Verovalo se da konj:
- oseća smrt pre nego što dođe,
- neće stati na mesto gde je neko umro,
- neće da pije vodu iz bunara „gde se duša ogleda“.
Konj i smrt – vodič preko granice
U predanjima iz centralne i istočne Srbije, prisutna je ideja da dušu umrlog ponekad ne nosi anđeo – već konj.
U nekim selima se i danas može čuti:
„Doveo ga konj kad je došlo vreme.“
ili
„Otišao je kao da ga je konj odveo.”
Zato su stari ljudi verovali da ako konj pobegne iz štale bez razloga – nekom u kući se sprema kraj.
Posebni običaji oko konja
Mladom konju se nikada ne daje ime pre nego što se pokaže u boju ili na putu – ime mu “dolazi iz iskustva”.
Kada konj ugine, nije se nikada zakopavao kao obična životinja – često se spaljivao ili ostavljao na visini, da „duša ide gore“.
Na konju se ne psuje – verovalo se da on to „pamti“ i da se uvreda vraća.
U nekim krajevima, naročito oko Gornje Resave i Peštera, konju se na Đurđevdan pletu crvene vunene kićanke – da se ne urekne, jer je “u njemu oko koje vidi kad mi ne gledamo”.
Konj i bojište: brat po krvi
U epskoj tradiciji, posebno onoj vezanoj za kosovsku mitologiju, konj je nerazdvojan od junaka. Milošev konj, Jugovićev konj, Markov Šarac – nisu slučajnost.
U nekim verzijama narodnih predanja, kada junak gine, konj ostaje da čuva telo dok ga neko ne pronađe. Neretko – ne jede, ne pije, ugine na istom mestu, jer „neće bez njega“.
U Pešterskim selima, žene su znale reći: “Kad konj ne diše, a telo još nije ohlađeno – zna se, čeka ga.”
Zašto se konj ne prodaje olako
U narodnoj etici, konj se ne prodaje tek tako. Ako je dugo služio, ako je bio na ratovima, ako je preživeo s gospodarom – prodaja bi značila izdaju veze.
Kaže se: – „Ko proda konja koji ga je spasio – sam će dočekati dan bez glasa.”
U pojedinim slučajevima, konju se pre smrti šapuće „hvala“ u uvo, a deca se uče da ga pomiluju preko čela, „da se zna da nije zaboravljen“.
Konj danas – tiha senka slavne prošlosti
Danas konji retko imaju dušu u očima onih koji ih gledaju – sve je manje onih koji ih osećaju kao nekada. Ali ipak, u selima, na planinama, po salašima – i dalje poneki stari konj, sa sedim dlakama oko očiju, čeka tiho da ga neko pogleda s poštovanjem.
Možda više ne vodi duše preko mostova, ali još uvek može da podseti kako se poštovala snaga bez reči i vernost bez obaveze.

Teška sudbina čuvenog Srbina koji je nadživeo svu svoju decu, umirali su jedno za drugim: Ko je njega kleo nije dangubio
Jovan Jovanović Zmaj, jedan je od najznačajnijih književnih predstavnika srpskog romantizma.

Veruje se da su dečaci koji nose ovo ime srećni: Danas ga retko čujemo
U osnovi ovog imena je glagol "goj", što znači "miran", "živeti u miru", "davati život"

Tri knjige koje bi, prema veštačkoj inteligenciji, svako treba da pročita barem jednom u životu
U sve digitalizovanijem svetu, veštačka inteligencija (VI) menja način na koji pristupamo i konzumiramo znanje, uključujući i kada su u pitanju knjige.

POGLEDAJTE SVOJU DECU I VIDEĆETE 3 znaka prokletstva predaka
Monah Arsenije iz manastira Ribnica otvoreno govori o duhovnoj realnosti porodičnog prokletstva, Luciferovim zamkama i smirenju kao jedinom putu ka Hristu.

Jovan Dučić je odlazio u kuću prijatelja da bi mu zaveo ženu, na kraju joj je napravio i dete koje nikad nije priznao: Pa u 6. deceniji spavao sa klinkom od 19
Jovan Dučić pisao je neverovatne stihove koje i danas dotačinju srca brojnih čitalaca, ali malo ko zna da je imao veoma buran privatni život.
Komentari(0)